
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Psi bi mogli prepoznati miris povezan s epileptičnim napadom čak i kod potpuno nepoznate osobe, bez prethodne obuke.
Pokazalo je to novo istraživanje italijanskih naučnika, koji su otkrili da su neobučeni psi češće prvo prilazili uzorcima znoja prikupljenim tokom epileptičnog napada.
Epileptični napadi često su nepredvidivi, a neke je teško primijetiti. Ponekad ni osoba koja ih doživljava nije svjesna da je imala napad. Novo istraživanje otvara mogućnost da psi mogu osjetiti određene hemijske promjene koje se tada dešavaju u ljudskom tijelu, piše „Sajens alert“.
Istraživači sa Univerziteta u Milanu prikupili su uzorke znoja šestogodišnje djevojčice koja boluje od epilepsije. Dio uzoraka prikupljen je tokom napada, a dio najmanje šest sati prije ili nakon njega. Za poređenje su koristili i sterilnu gazu bez uzorka znoja.
Zatim su uzorke predstavili grupi od 30 pasa različitih rasa. Nijedan pas nije poznavao djevojčicu niti je prethodno imao iskustva s epileptičnim napadima. Psi takođe nisu bili posebno obučavani za prepoznavanje zdravstvenih stanja.
Svaki pas je, u pratnji vlasnika, imao dva minuta za slobodno istraživanje tri mirisne stanice postavljene u prostoriji. Istraživači su ogled pratili putem video-snimka, a ni oni ni vlasnici tokom testiranja nisu znali gdje se nalazi uzorak prikupljen tokom napada.
Rezultati su pokazali da je 14 od 30 pasa prvo prišlo uzorku znoja prikupljenom tokom epileptičnog napada. Takav rezultat statistički se značajno razlikovao od slučajnog izbora, što ukazuje na mogućnost da psi spontano prepoznaju određene mirisne promjene.
Zanimljivo je da psi nisu izbjegavali miris napada niti su zbog njega pokazivali uznemirenost. Neki su mu jednostavno dali prednost prilikom prvog istraživanja, dok se trajanje njuškanja nije značajno razlikovalo među uzorcima.
„Nisu uočeni nikakvi znakovi stresa, straha ili tjeskobe u ponašanju“, navode autori studije. Dodaju da su stanice koje psi nisu istražili jednostavno ignorisali, bez vidljivih znakova nelagode ili povlačenja.
Tokom početnog dijela istraživanja naučnici su primijetili da neki psi nisu prilazili nijednoj mirisnoj stanici. Zato su uz svaku postavili praznu zdjelicu za hranu kako bi podstakli istraživanje, bez korišćenja hrane kao nagrade.
I nakon te promjene psi su češće prvo istraživali uzorak povezan s napadom. Međutim, nisu ga njušili duže niti su mu se vraćali češće nego ostalim uzorcima, što ukazuje na to da miris može privući njihovu početnu pažnju.
Naučnici pretpostavljaju da znoj prikupljen tokom epileptičnog napada sadrži specifična isparljiva organska jedinjenja. Riječ je o hemijskim supstancama koje isparavaju i stvaraju miris, a psi ih zahvaljujući izuzetno razvijenom njuhu mogu osjetiti.
Moguće je da psi takva jedinjenja prepoznaju veoma brzo, zbog čega im nije potrebno dugo njuškanje kako bi razlikovali uzorke. Ipak, istraživanje nije utvrdilo koje tačno hemijske supstance izazivaju njihovu reakciju.
„U tom slučaju dugotrajno istraživanje ne bi bilo potrebno za razlikovanje mirisa, pa se potraga ne bi nastavljala nakon početnog pristupa“, objašnjavaju autori.
Psi se još od devedesetih godina obučavaju da reaguju na epileptične napade, a neki su obučeni i da upozore osobu prije nego što napad počne. Pseći njuh istražuje se i u prepoznavanju Parkinsonove bolesti, kovida 19 i određenih vrsta raka.
Postoje brojna iskustva vlasnika koji tvrde da su njihovi psi spontano prepoznali nadolazeći napad. Međutim, većina takvih podataka potiče iz anketa i ličnih svjedočenja, dok je znatno manje kontrolisanih istraživanja.
Naučnici zato još pokušavaju da utvrde oslanjaju li se psi na miris, promjene u ponašanju osobe, vizuelne znakove ili kombinaciju više podražaja. Novo istraživanje pruža dodatne dokaze da bi miris mogao imati važnu ulogu.
„Prema našim saznanjima, ovo je prva studija posebno osmišljena da opiše spontanu strategiju njuškanja neobučenih pasa koji reaguju na ljudski miris povezan s napadom u kontrolisanim, socijalno neutralnim uslovima“, navode istraživači.
Autori upozoravaju da su u ogledu koristili uzorke samo jedne djevojčice. Zbog toga još nije poznato da li epileptični napadi kod različitih ljudi imaju zajednički mirisni potpis koji bi psi mogli pouzdano da prepoznaju.
Osim toga, rezultati ne dokazuju da neobučeni psi mogu predvidjeti napad prije njegovog početka. Ogled je pokazao samo da su češće prvo prilazili uzorcima znoja prikupljenim tokom napada, a ne da bi u stvarnim uslovima mogli upozoriti osobu.
I pregled naučnih dokaza iz 2024. godine ukazao je na to da upotreba pasa kao pomoći osobama s epilepsijom ima potencijala, ali da su potrebna dodatna kontrolisana istraživanja kako bi se utvrdila pouzdanost takvih metoda.
Istraživački tim sada planira da uključi uzorke znoja više osoba s epilepsijom. Ako se rezultati potvrde, mogli bi pomoći u identifikovanju hemijskih jedinjenja povezanih s napadima i razvoju novih metoda njihovog prepoznavanja.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu „Anali Instituta za javno zdravlje Italije“ (Annali dell'Istituto Superiore di Sanità).
(Indeks)
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.