Nekad dječak iza kojeg su dvije transplatacije koštane srži, a danas vlasuljar koji svojim talentom pomaže djeci koja boluju od malignih bolesti.

Ekipa Klixa posjetila je 23-godišnjeg Fuada u njegovoj kancelariji u kojoj zajedno s malom, ali probranom ekipom danas izrađuje perike onima kojima je to najpotrebnije.

U radnoj atmosferi, dok su se već spremale za nekoga nove perike, Halilović je podijelio svoju životnu priču. Počeo je s najtežim danima koji su već jedanaest godina dio njegove prošlosti.

– Moja borba s karcinomom počela je kada sam imao devet godina. Liječen sam tri mjeseca u Sarajevu, a nakon toga u Italiji, u Torinu. Iza mene su dvije transplantacije koštane srži. Bio sam jako težak pacijent koji je uspio da dobije svoju životnu bitku – priča Halilović.

Borba s opakom bolešću ga je, kako kaže, ojačala i učinila dobrim čovjekom.

– Da nisam bolovao to što jesam, ne bih danas bio ovakav čovjek i radio ovakav posao. Gledam na svoju bolest kao na iskušenje od Boga koji je želio da vidi da li ja to mogu ili ne i koliko sam spreman da se borim za život uz ogromnu podršku i borbu mojih roditelja. Moja bolest mi je donijela samo dobre stvari i proširila mi vidike – govori Halilović.

Nakon liječenja, Fuad je imao samo jednu želju, a to je biti dio Udruženja “Srce za djecu” i na bilo koji način pomoći djeci koja se bore s malignim bolestima. I u tome je i uspio.

– Nikad u životu nisam ni sanjao da ću raditi ovakav posao. U toku mog školovanja bio sam aktivan volonter Udruženja “Srce za djecu” i moje volontiranje je trajalo oko deset godina. Nakon što sam završio Ekonomsku školu, dobio sam ponudu da radim u Udruženju – priča nam Halilović.

Tada se, nastavlja naš sagovornik, desio projekt “Moja kosa, tvoja kosa” koji je bio presudan za njegovo današnje zanimanje.

– Bio sam asistent na projektu “Moja kosa, tvoja kosa” i u okviru tog projekta bila je edukacija od deset mjeseci koja se odvijala u ovim prostorijama. Na početku nisam bio prijavljen na tu edukaciju, već sam kao asistent na tom projektu imao zadatak da određeno vrijeme u kojem je trajala ta edukacija provodim u ovoj kancelariji. Prve dvije sedmice sam samo posmatrao predavanja – govori Halilović.

No, vrlo brzo njegovo zanimanje za vlasuljarstvo postalo je mnogo veće. Želio je da završi edukaciju i da se oproba u izradi perika.

– Nakon nekog vremena, zamolio sam jedan dan Jasminu Hadžić koja je držala ta predavanja da mi pruži priliku i pokaže kako se to radi. Ispostavilo se da imam talent za to i nakon razgovora s ekipom u Udruženju, odlučio sam da završim tu edukaciju – priča Halilović.

Tako je i bilo, kaže nam. Nakon što je završio edukaciju u Sarajevu, Fuad je otišao na usavršavanje u Beograd i odlučio da će vlasuljarstvo barem neko vrijeme biti njegov poziv.

– Do kraja moje edukacije napravljene su 23 perike, a nakon edukacije, s ekipom koju sam oformio napravio sam oko dvadeset perika. Prethodna dva mjeseca uradili smo četiri perike, dvije u novembru, a dvije u decembru. Nikad se ne zna kada će doći potreba za perikom. Kada dođe do tog trenutka, treba nam otprilike dvije sedmice da napravimo jednu periku – pojašnjava nam Halilović.

Svaka kosa, nastavlja, mora da bude očišćena, ne smije biti farbana i na određeni način mora biti uskladištena, kako bi njen vijek trajanja bio duži.

– Norma koju mi zahtjevamo jeste da kosa bude oko trideset centimetara, kako bismo je mogli skratiti ukoliko bude potrebno. I mimo svojih pacijenata koji boluju od malignih oboljenja, pravimo perike za djevojke koje imaju trajni gubitak kose – napominje Halilović.

Proces pravljenja perike počinje onda kada skupe dovoljne kose.

– Nakon toga, moramo tu kosu adekvatno pripremiti kako bi se ona mogla praviti za periku, moraju postojati i određene dimenzije. Onda slijedi sama izrada perike, koja podrazumjeva pola prese, pola knifanja, odnosno heklanja – pojašnjava Halilović.

Perika je na neki način, dodaje, psihološka podrška osobama koje se liječe od malignih bolesti, posebno djevojkama koje se teže nose s gubitkom kose.

– Ta perika im daje veliku podršku i one mogu da izađu vani, a da ih ljudi ne gledaju drugačije. Jako je teško prepoznati razliku između prave kose i perika koje mi pravimo. Kada se perika napravi, to izgleda skoro identično kao i frizura koju je ta osoba ranije imala – kaže Halilović.

Njegov cilj je, ističe, samo jedan i vrlo je jednostavan. To je izmamiti osmijeh djeci koja se liječe od karcinoma i učiniti da rak više ne bude tabu tema.

– Rak je ranije bio tabu tema, mi danas tvrdimo drugačije, da o raku treba da se priča, kako bi ljudi koji dođu u tu situaciju što lakše prebrodili tu tešku fazu. Djeca danas imaju svu neophodnu podršku, koju ja nisam imao. To dokazuje da smo uspjeli nešto da promijenimo – smatra Halilović.

Na kraju poručuje da je najsretniji kada djeci koja se liječe uspije izmamiti osmijeh.

– Samo kad bi se osoba koja dobije svoju periku jednom nasmijala, za mene je to dovoljan uspjeh i zadovoljstvo – kaže Halilović.