Sestre Svjetlana i Biljana Sforcan među prvim su hraniteljkama u Bijeljini.
Nakon smrti sestre Biljane, Svjetlana je nastavila da se bavi ovim humanim poslom.
Desetogodišnja Rada o kojoj trenutno brine je pored njene kćerke i unuka, njen izvor sreće svakoga dana, kaže.
"Kroz naš dom je prošlo troje djece. Prva djevojčica je došla sa 14 godina i ona je sad već svoj čovjek. Poslije Biljinog odlaska, ja sam nastavila da brinem o drugoj djevojčici koja ima 10 godina i sama činjenica da činim nešto dobro za nju me čini veoma, veoma srećnom", kaže Svjetlana.
Različite su životne okolnosti koje roditelje stavljaju u bezizlaznu situaciju, kada ne mogu brinuti o vlastitoj djeci.
Kao luka spasa, pojavljuje se Centar za socijalni rad i hraniteljska porodica.
Bijeljina je do prije nekoliko godina bila primjer mnogim lokalnim zajednicama. Sada je neophodno veće interesovanje i prijavljivanje novih hranitelja.
"Prilika da se vratimo na onu početnu priču o hraniteljstvu i da kažemo da je to najcjelishodniji vid zaštite za djecu bez roditeljskog staranja. Život u porodici je neprocjenjiv u odnosu na ostale oblike alternativne brige djece", rekla je Mila Stojanović iz Centra za socijalni rad Bijeljina.
Devet porodica na području grada bavi se hraniteljstvom, a 15 je prošlo obuku.
Hraniteljstvo je u Republici Srpskoj definisano Zakonom o socijalnoj zaštiti kao jedan od najboljih vidova zbrinjavanja maloljetnika čiji roditelji trajno ili privremeno ne mogu da brinu o svojoj djeci.
