U pripremi je nova koja će uskoro pred Savjet ministara BiH. Radi se o izmjenama u uvozu goriva. Sadašnja odluka podrazumijeva minimum kvalitet tipa EURO3, dok će po novim standardima to biti EURO 5.

“Postoje dvije vrste kvaliteta goriva: gorivo ljetnog kvaliteta (tačka mržnjenja definisana standardom do 0 °C u FBiH i -5 °C u Republici Srpskoj) i gorivo zimskog kvaliteta (tačka mržnjenja definisana standardom do -15°C i za Republiku Srpsku i za FBiH). Iz tih razloga postoji ljetni i zimski monitoring.

Ovlaštena akreditovana inspekcijska tijela prema BAS EN ISO/IEC 17020 dobijaju pomenute naredbe za monitoring tečnih naftnih goriva, a isti su dužni angažovati ispitnu laboratoriju akreditovanu prema BAS EN ISO/IEC 17025 za same laboratorijske analize”, kaže ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH Staša Košarac.

Kvalitet goriva dva puta godišnje kontrolišu Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske i Federalnog ministrarstva. Nakon objavljivanja naredbe o kontroli, na potezu je inspektorat. Šalju preporuku koje pumpe treba da se kontrolišu. 

“Uzima se najmanje jedan uzorak goriva sa svake pumpe, bez obzira na prodatu količinu. Preko 300 hiljada litara uzima se i drugi uzorak, a sljedeći zavisno od prometa na benzinskim pumpama. Na bazi toga mi napravimo monitoring, a onda na bazi tog monitoringa inspekcijski organi idu u kontrolu. Kontrole su nenajavljene, idu iz tehničke inspekcije - inspektor za naftu i gas sa inspekcijskim tijelom koje je akreditovano za metodu uzimanja uzorka. Postoje laboratorijska tijela koja su takođe akreditovana koje vrše ispitivanje tih goriva. Pumpe moraju da ispune minimalne tehničke uslove koji su propisani pravilnikom da bi mogle da rade. U suštini, pumpe trebaju nabavljati gorivo od poznatih prodavaca, ono mora biti odgovarajućeg kvaliteta i moraju ga pravilno skladištiti i čuvati. Jako je važan prevoz goriva, odnosno da se prevozi sredstvima koja su čista od nekih drugih derivata da ne bi dolazilo do probelma”, kaže zamjenik ministra energetike Zoran Savić.

Savić dodaje da postoji šest imenovanih tijela koja su imenovana od strane ministarstva spoljne trgovine koji su akreditovani i mogu se baviti uzimanjem uzoraka i pregledom goriva.

Uzorkovanje za analizu kvaliteta goriva vrši se uz prisustvo inspektora za naftu i gas. Nepravilnosti je bilo u prošloj i pretprošloj godini, a i paprenih kazni.

"U prošloj godini u skladu sa programom koji donosi resorno ministarstvo koje smo pomenuli uzeto je 2.115 uzoraka od svih derivata koji se prometuju na našim pumpama, i u 23 slučaja analize su pokazale da uzeti uzorci ne odgovaraju onim parametrima kvaliteta kako je to propisano odlukom. U ovim slučajevima pošto ne postoji mogućnost da se rješenjem otklanjaju nepravilnosti nalaganjem nekih upravnih mjera, inspektori izriču novčane kazne koje nisu zaista malene. One iznose 20.000 za pravno lice i 5.000 za odgovorno lice u pravnom licu i po tom osnovu u prošloj godini izrečene su kazne u iznosu od 500.000 KM. Procenat neurednih kontrola se kreće godinama unazad negdje između jedan i dva odsto, odnosno procenat neurednih uzoraka i to je neki trend koji je prisutan godinama”, kaže načelnik Odjeljenja za odnose sa javnošću u Inspektoratu Republike Srpske Dušanka Makivić.

Nepravilnosti je mnogo. Jedna od njih je neodgovornost tokom prevoza goriva. 

“Razlog koji se najčešće dovodi do toga da dolazi do tih odstupanja prema nekom našem iskustvu je zapravo najčešće i nepažnja samih radnika. Laboratorijske analize pokazuju da je u prošloj godini svi razlozi neurednih uzoraka je bila snižena tačka paljenja. To se najčešće dogodi kada se u jednoj cisterni i prevoze različiti derivati. Ukoliko dobro ne očistitie cisternu nakon što istankate jedan derivat i nakon toga vršite točenje drugog doći će do miješanja manjih količina, ali će one bez obzira koliko su male uticati na te parametre koji se laboratorijski ispituju”, poručuje Makivić.

Sumnju za neuredne kontrole ostavlja i podatak da se, iz godine u godinu, uvozi sve veća količina baznih ulja o čijoj daljoj upotrebi nema precizinih podataka. Sumnja se da se ova supstanca koja je jeftinija od naftnih derivata, ponekad miješa sa dizelom i benzinom, zbog čega “deblji kraj” izvlače vozači. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle godine je uvezeno nešto više od 13 hiljada tona baznih ulja i drugih sličnih supstanci vrijednih oko 34 miliona maraka, što je oko sedam hiljada tona više u odnosu na 2018. godinu. 

Prilikom uvoza nafte plaća se pozamašna suma novca, što govore i podaci uz UIO.

“U 2022. godini prema podacima UIO u BiH je uvezeno nafte i naftnih derivate u količini od million i 431 hiljadu tona u vrijednosti od 2,9 milijardi KM. Zaista je riječ o značajnom uvozu nafte i naftnih derivata i prilikom uvoza se plaćaju zakonom predviđene dažbine. Riječ je o akcizama koje iznose 0,30 do 0,45 KM po litri u zavisnosti od samog naftnog derivata, plaća se putarina za održavanje puteva u iznosu od 0,15 KM po litri i putarina za izgradnju auto-puteva u iznosu od 0,25 KM po litri i na sve skupa, naravno plaća se i 17 odsto PDV-a”, kaže portparol UIO BiH Ratko Kovačević.

Sipanje goriva veoma lošeg kvaliteta izaziva ozbiljne kvarove na svim automobilima, a naročito na novijim modelima koji koriste Euro 5 i Euro 6 motore. 

“Što se tiče kvaliteta goriva najveći problemi koji se javljaju kod dizelskih agregata su na pumpi visokog pritiska i injektorima (diznama), dok je kod benzinskih motora to slučaj sa svjećicama i lamda sondama. U prosjeku jedno do dva vozila u dva-tri mjeseca. Jako veliki uticaj ima to gdje se gorivo sipa”, kaže Aleksandar Kelečević iz Autokomerc VS.

O sistemu kontrola kvaliteta goriva, sa naftnih benzinskih stanica ne žele. 

Što se Srbije tiče gorivo mora da zadovolji norme euro 5. Prije kontrole kvaliteta goriva radi se tzv. markiranje.

“Sadržaj markera definiše da li je motorno gorivo u Srbiji došlo od legalnih tokova odnosno da li je plasirano iz domaće proizvodnje ili uvoza. Kada govorimo o markerima postoje četiri vrste markera, to je marker za euro dizel i benzin koji se prodaje na domaćem tržištu, zatim marker za lož ulje koje se takođe prodaje na domaćem tržištu koji se stavlja u motorna goriva namijenjena za plasman na tržište autonomne pokrajine Kosovo i Metohije i za goriva koja idu u izvoz. Zakonom o energetici je propisano ko su obveznici Sistema markiranja motornih goriva. U ovom slučaju, to su proizvođači naftnih derivata i uvoznici. Početak markiranja datira od 2014. godine, a radi komparacije godišnja kontorla u Srbiji bilježi oko 3.600 posjeta subjektima. To su benzinske stanice, ali i korisnici nafte odnosno potrošači. Kontrola potrošača se radi u prevozu, ali i na njivama gdje se obavaljaju zemljoradničke aktivnosti”, kaže sekretar Udruženja za energetiku i rudarstvo Privredne komore Srbije Ljubinko Savić.

Najveći problem tržišnih inspektora kada je riječ o kontrolama je kretanje robe između Republike Srpske i Federacije BiH. Inspektori iz FBiH nisu ovlašteni vršiti kontrole goriva na benzinskim pumpama sa sjedištem u Srpskoj i obrnuto. Ovakva situacija dodatno otežava mogućnost kontrole goriva jer je protok robe između entiteta slobodan. I tako, opet, najdeblji kraj izvlače vozači.