Dalibor Mandić (37), optuženi za svirepo ubistvo Ariela Bogdanovića (28), ispričao je u Okružnom sudu u Banjaluci da mu je cijeli slučaj namješten, a da mu je priznanje zločina, u policiji i pred tužiocem, iznuđeno pod prisilom!
Iako je potvrdio da ga policija, ni tužilac nisu tukli, niti mu nanijeli povrede Mandić je, svjedočeći u svoju korist, tvrdio da je zločin priznao kako bi ”izbjegao batinanje i zlostavljanje”.
”Inspektor Milorad Todorović je zahtijevao da priznam i govorio da ga samo to zanima. Galamio je na mene, derao se kao manijak, a u jednom trenutku me je sa lisicama izveo iz kancelarije i zavezao za stepenice u hodniku. Držao me je za majicu na leđima i vikao da priznam. Lice mi je bilo 20 cm od stepenice i svaki čas sam očekivao udarac. Osjećao sam da ću biti razbijen... Mislim da sam priznanjem spriječio fizičko zlostavljanje”, ustvrdio je Mandić.
Zločin priznao i pred tužiocem
Na pitanje zašto je onda ubistvo priznao i u tužilaštvu, optuženi je rekao da se kod tužioca zadržao svega dva tri minuta. Potvrdio je da tužilac nije vršio pritisak na njega, već da ga je samo pitao da li ostaje kod izjave koju je dao policiji, što je on potvrdio.
”Bio sam u delirijumu. To je trajalo 36 sati. Bio sam gladan, žedan, isprepadan, istraumiran, stresiran, sekunde su trebale da se onesvijestim”, rekao je Mandić, navodeći da je znao da će doći vrijeme kada će imati priliku da sve ispriča, a što je dočekao u sudu.
On tvrdi da su u kreiranju njegovog priznanja učestvovali drugi inspektor i zapisničar, pa čak i njegov tadašnji branilac. Tvrdio je da riječi koje su napisane u izjavi nisu njegove, te da je sve potpisao bez čitanja.
Nakon priznanja inspektori su Mandića vodili na ”pokaz lica mjesta”, odnosno mjesto gdje je odbacio odjeću, kao i na lokaciju na kojoj je navodno bacio nož (odjeća je pronađena u kontejneru, a nož nije pronađen, op.a.).
”Morali su me smjestiti u ulogu počinioca i ja sam se stavio u tu ulogu. Rekao sam da sam nož bacio u Vrbas, što sam izmislio”, ustvrdio je Mandić.
Prihvatio ulogu počinioca
Za pronađenu odjeću je imao drugačije objašnjenje. Tvrdio je da mu je crvena jakna, zajedno sa vinskim čepom podmetnuta u stan u noći ubistva 2. decembra prošle godine. Posvjedočio je da je tu jaknu, čep i svoj sivi duks bacio u kontejneru u Krfskoj ulici. Objasnio je da se na to odlučio nakon što je u medijima pročitao da je Ariel Bogdanović ubijen na benzinskoj pumpi kod studentskog kampusa u Banjaluci, gdje je to veče vježbao, te nakon što je na Fejsbuku vidio da je objavljen snimak ubistva.
”Bio sam u šoku zbog tog događaja. Užasno! Iako s Arielom nisam bio dobar, to me je potreslo. To niko ne zaslužuje. Ne poznajem napadača. Vidio sam da je počinilac bio u crvenoj jakni i pomislio da se neko sa mnom neslano šali. Tada sam posumnjao da neko hoće da mi namjesti. Nisam imao veze s tom jaknom. Kada sam shvatio šta sam našao to me je prepalo, jer sam otprilike u tom vremenu bio u kampusu, nekih 200 metara od mjesta događaja. Nisam htio da me bilo ko povezuje s tim i zato sam to bacio”, rekao je Mandić.
Optuženi je ”rekonstruisao” svoje kretanje kritičnog dana. Na posao je išao autobusom jer je, kako tvrdi, ranije povrijedio leđa u teretani, ali je tokom večeri ipak išao na džogiranje, u teretanu i šetnju.
Jakna bila podmetnuta u stan
Radio je do 17.15, a kući se vratio oko 18 časova. Na džogiranje je išao oko 19 i tada je boravio u kampusu gdje se, kako tvrdi, istezao zbog povrede leđa. Kada je završio džogiranje vratio se u stan da ostavi mokre patike i sivi duks (koji je pronađen u kontejneru). Potom je otišao u teretanu u Boriku, u koju je došao oko 21 časova. Tvrdi da je prethodno, po izlasku iz stana, u sivom karavanu primjetio dva sumnjiva čovjeka, koje je i ranije znao da vidi pred stanom. Oko 22 se vratio kući i tada sumnjivih ljudi nije bilo, ali je zatekao otvorena vrata stana, a s unutrašnje strane na kvaki je zatekao crvenu jaknu.
Sudija Dragan Uletilović insistirao je da objasni zašto je bacio odjeću, a posebno zašto je bacio i svoj sivi duks. Mandić je uporno odgovarao da je to učinio zato što je u tom duksu bio u kampusu. Tvrdi da je nakon svega navedenog otišao u šetnju, preko Gradskog mosta do centra i nazad na Starčevicu preko Venecija mosta.
Policija mu je došla na vrata oko 3 sata ujutro, ali nije želio da im otvori. Govorili su mu ”Dalibore otvori”, ali je on u strahu odbijao da otvori, navodeći da će zvati policiju. Tada su mu saopštili da je pred vratima policija, ali im nije vjerovao pa je ipak pozvao 122. U kuću ih je pustio kada su mu pokazali značku i tada je uhapšen.
Promijenio 30 stanova
Mandićevo svjedočenje je trajalo gotovo četiri sata. Za to vrijeme je pričao o svom rođenju, odrastanju, tužnim sudbinama pojedinih članova porodice. Govorio je da su mu svi u porodici bili komunisti i da je odgajan u duhu socijalizma. Pričao da mu je majka završila na psihijatriji, gdje se i danas nalazi, nakon što je u tri navrata pokušala da se ubije.
Pričao je o svom školovanju, svim poslovima na kojima je radio, a nigdje se nije zadržao duže od godinu i po dana. Rodom je iz Broda, a u Banjaluci je kao podstanar živio 17 godina. Za to vrijeme je, kako tvrdi, promijenio 30 podstanarskih stanova. Govorio je kako je imao problema s pojedinim cimerima, ali i vlasnicima stanova.
Dosta vremena je proveo pričajući o djevojci s kojom bio u vezi šest godina. Ispričao je da je zbog nje ostao bez zuba, kada ga je ”sinovac inspektora” pretukao u Brodu. S njom je boravio i u Banjaluci. Nakon što su prekinuli vezu ispostavilo se da se Mandić zaposlio u firmi u kojoj mu je šef bio suprug njegove bivše djevojke. Tvrdi da se taj čovjek prema njemu odnosio kao ”pronacionalistički sadista” koji ga je progonio.
Ispričao je da je ranije, preko prijatelja tog čovjeka, iznajmio stan i tvrdi da mu je i to bilo namješteno, jer je primjetio da mu je neko stalno ulazio u stan. Uništavao mu je odjeću, tako što bi ih isjekao skalpelom. Oštećen mu je i automobil i slično. Kada je došao u konflikt sa suprugom bivše djevojke, skupljao je dokaze protiv njega u vidu skrinšotova, ali tvrdi da su svi ti dokazi ukradeni iz stana prije nego što su trebali da se pojave na saslušanju u firmi. Zbog toga je sporazumno napustio taj posao.
Krađa mačke, brijanje listova i simbol anarhije
Pričao je kako je doživljavao i druge neugodnosti, pa je pričao o slučajnim susretima sa sumnjivim, ponekad i naoružanim osobama. Govorio je da mu je ukraden kućni ljubimac - mačka koju je pronašao u dvorištu. Prisjetio se i čudnih događaja koje je doživio u stanu u kojem je uhapšen. Prvo je primjećivao da mu neko pomjera stvari, a kasnije je neko iscrtao simbol ”anarhija” na stolu. Ipak najčudnije od svega desilo mu se jedne noći dok je spavao. Naime, optuženi tvrdi da mu je neko preko noći ušao u stan i obrijao mu listove na nogama!? Ispričao je i kako je u đonu patike pronašao zabijeno staklo, i to centimetar u unutrašnjosti i dva centimetra s vanjske strane.
Prije nego što se zaposlio u kol centru ”DDC" u kojem je i ubijeni Ariel radio, Mandić je bio zaposlen kao taksista. Taj posao je napustio kada mu je i zaključanog auta nestalo 40 KM, da bi kasnije bio razbijen far, a da nije imao nezgodu.
Više od dva sata je pričao o svojoj ličnosti, poslovima koje radio i situacijama koje su mu se dešavale, prije nego što je uopšte pomenuo firmu ”DDC”, te odnose na tom poslu. I tu je imao problema, ali manjih. Kolege je uglavnom smatrao neozbiljnima jer su po 10-15 godina bili mlađi od njega. Tvrdi da je sa Arielom Bogdanovićem dva tri puta išao na posao i da su samo tada pričali nešto neformalno. Ostali razgovori su se odnosili na posao koji su obavljali u kol centru. Ipak, Mandić tvrdi da njih dvojica nisu imali konflikata i nesuglasica i ustvrdio je da on nije ubio Bogdanovića.
Negirao ubistvo Bogdanovića
Tužilac Tanja Mrđa je tek poslije sat vremena Mandićevog svjedočenja uložila jedini prigovor, ali je ispitivanje i nakon toga nastavljeno istom dinamikom u kojem je Mandiću dozvoljeno da priča sve što mu padne napamet, odnosno što on lično smatra bitnim za svoju ličnost i odbranu. Tako je znao da kaže i koja pekara, po njegovom mišljenju, pravi najbolji hljeb u Banjaluci.
U unakrsnom ispitivanju Mrđa je postavila samo jedno pitanje, odnosno da li je tužilac na njega vršio pritisak tokom ispitivanja, a Mandić je rekao da nije.
Suđenje se nastavlja 26. decembra.
Prema optužnici Mandić se tereti za teško ubistvo Bogdanovića. Zločin je počinjen 2. decembra prošle godine oko 19.35 časova. U optužnici se navodi da je u Bulevaru srpske vojske Mandić pratio Bogdanovića, koji se pješke kretao stazom od Tržnog centra "Delta planet" ka Rebrovačkog mostu. Sustigao ga je u blizini studentskog "Kampusa" i nožem ga ubo u donji dio trupa.
Bogdanović je krenuo da bježi i Mandić je trčao za njim. Ranjeni mladić je prešao preko ulice i došao do benzinske pumpe "Nestro petrol", gdje je iscrpljen vjerovatno usljed krvarenja pao na asfalt. Dok je ležao na putu Mandić mu je prišao i mučki ga izbo nožem, što su snimile i nadzorne kamere. Nanio mu je osam ubodnih rana, u predjelu ramena, lica i vrata, te grudnog koša. Potom je pobjegao prema "Kampusu". Istu noć Mandić je lociran i uhapšen.
