Požar u skladištu punom ulja i drugih zapaljivih materija pripadnici Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka stavili su pod kontrolu za samo dvadesetak minuta, a lokalizovali ga za i ugasili za nekoliko sati.
Banjalučki vatrogasci ne misle da je to bog zna kakav podvig, ali priznaju da se još bore sa posljedicama požara u Dervišima.
"Sve je masno: i naše uniforme, i oprema, i vozila. Masnoća nam se pod kožu uvukla. Dva dana se peremo, nikako da se toga riješimo. Još u nosu osjećam miris pregorjelog ulja. Neću jesti uštipke više nikad, dok sam živ“, kaže Miroslav Malinić, komandant Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka.
Nakon gašenja velikog požara, koji je u srijedu naveče izbio u skladištu trgovačkog lanca “Tropik” u banjalučkom naselju Derviši, vatrogasci nisu imali vremena za odmor.
Prionuli su na veliko spremanje, a najveći izazov je oprati specijalne kamione, koji su bili na prvoj liniji borbe sa vatrom.
"U gašenju su učestvovala 22 vatrogasca sa devet vozila. Za 20 minuta su vatru stavili pod kontrolu, ali nije bilo lako lokalizovati požar, jer je gorjela ogromna količina ulja i drugih lako zapaljivih proizvoda“, kaže Malinić.
Prema nekim izvorima, u skladištu je, u trenutku kad se zapalilo, bilo skoro 10 tona ulja.
Iako su mnogi komentarisali da “takav požar u Banjaluci nije viđen godinama”, vatrogasci kažu da nije baš tako. Svakih nekoliko mjeseci izbije veći požar, u nekom skladištu ili fabrici. I tako je, kažu, već godinama.
"Ovaj je požar, da tako kažemo, bio jako vidljiv: desio se uveče, kad se vatra vidi na daleko, a i na medijima i društvenim mrežama se brzo proširila vijest da gori skladište usred naselja“, priča Malinić, prenosi Srpskainfo.
I za njegovog kolegu, iskusnog vatrogasca Dejana Trivića, požar u Dervišima je bio “posao kao i svaki drugi”.
Bio je, kaže, u večernjoj šetnji, kad mu je zazvonio mobilni telefon i kad mu je rečeno da se odmah javi na dužnost.
"Za 15 minuta sam bio u uniformi i stavio sam se komandiru na raspolaganje“, kaže Dejan.
Budući da je vatrogasac već 20 godina, za njega, kaže, u Dervišima nije bilo iznenađenja. Požar k'o požar.
"Gasili smo u 'Incelu' nekoliko puta: te piralen, te bicikle, te fabrike papira i iverice. Možete zamisliti kako to gori! Spašavali smo i drvnu industriju 'Vrbas' , pa preduzeće za proizvodnju stolarije… Nekoliko puta godišnje se dese takvi, veći požari, koji su zahtjevni za gašenje“, kaže Dejan.
Dodaje da u životu vatrogasca požar nije najveća drama.
"Najteže je kad idemo na tehničke intervencije nakon saobraćajnih nesreća, kada ljude izvlačimo iz smrskanih automobila. Pogotovo kada u autu ima djece, nije to lako gledati, a zadržati prisebnost, koja je za spasioce ključna“, priznaje Dejan Trivić.
