Doživotna je jedina kazna koju očekuje i majka stradalog mladića. U svjedočenju je opisala šta se desilo kobne noći. 

Čekala je sina da se vrati s posla, kasnio je, i znala da nešto nije u redu. Da se nešto desilo saznala je od prijatelja,kada se na vratima pojavila policja bilo joj je jasno da je ono najgore. Potvrdila je i da je njen sin pominjao da na poslu imaju kolegu koji se ponaša čudno- misleći na Mandić sa kojim je radio. 

Zamolila je sudiju i da kazna bude tako oštra da drugi kako kaže monstrumi koji vrebaju da ubiju dobru i čestitu djecu, budu svjesni, da neće proći nekažnjeno. I apelovala na mlade da budu oprezni i dobro pate s kim se druže i rade i da dobro gledaju ko im je iza leđa, jer baš tako s leđa - ubijen je i njen sin. 

Osim roditelja pred sudom se pojavilo i nekoliko vještaka. Vještak sudske medicine potvrdio je da je ubijeni Bogdanović imao devet ubodnih rana. Čak dvije mogle su da budu kobne. O psihičkom stanju optuženog govorili su psiholog i neuropsijatar. Konstatovano je da je riječ o nezreloj osobi ali sa velikim koeficijentom inteligencije. Kao i osobi koja prepisuje drugima ono što ona zapravo želi da uradi. Pa otuda i nalaz da je Mandić imao problem sa ljubomorom, paranojom do te mjere da je osoba na koju je ljubomoran prijetnja za njegov život pa je ubistvo vidio kao način da joj stane u kraj. 

Na nalaz psihologa reagovao je i Mandić. Pokušao je da objasni da je iskaz davao u trencima boravka u zatvoru gdje je kako tvrdi bio izložen verbalnom i fizičkom maltretiranju od strane drugih zatvorenika. Daliboru  Mandiću na teret se stavlja teško ubistvo počinjeno na svrirep način.  Prema optužnici on je jednom ubo nožem Ariela Bogdanovića. Iako je Bogdanović pokušao da pobjegne, kada je pao, Mandić ga je stigao, i zadao mu još osam uboda.