Život slavnog glumca Žarka Lauševića, koji je preminuo u 63. godini, nakon borbe sa rakom pluća, bio je obilježen dvostrukim ubistvom i njegovim odlaskom u Ameriku.
Poznati glumac nikada nije zaboravio noć između 30. i 31. jula 1993. godine u kafiću u Podgorici, o čemu je kasnije pisao u svojoj knjizi čiji naslov "Godina prođe dan nikad" govori kako se svih godina nosio sa tim u zatočeništvu. Tragedija u kojoj je bio i on učesnik dogodila se nakon predstave "Sveti Sava" kada je glumac tada iz pištolja izvršio dvostruko ubistvo i ubio Dragora Pejovića (19) i Radovana Vučinića (19), a Andriju Kažića je ranio. Laušević je tada bio osuđen na 13 godina zbog dvostrukog ubistva.
Presuda glumcu je potvrđena godinu dana kasnije nakon mnogih žalbi a kaznu je on izdržavao u Spužu i Požarevcu. Ipak, kazna mu je nakon četiri godine preinačena na četiri godine zatvora zbog ubistva u prekoračenju nužne odbrane.
Laušević je svoju kaznu odslužio, a ubrzo potom uputio se u Ameriku što su mnogi okarakterisali kao njegov bijeg od krvne osvete. Međutim, 2009. godine saopšteno je da je glumac uhapšen u toj zemlji zbog boravka bez vize i da se razmatra njegova ekstradicija Srbiji, budući da je za njim bila raspisana međunarodna potjernica 2002. godine.
Sud u Njujorku je tada Lauševiću ukinuo pritvor a on se ubrzo vratio u Srbiju. Mnogi su njegov bijeg tumačili kao strah od "krvne osvete" porodica ubijenih, dok su s druge strane sestre pokojnog Radovana Vučinića, Slavica Vučinić i Slavka Janošević iz Podgorice tada poslale pismo Srbiji gdje su istakle da "nije bilo govora o krvnoj osveti".
One su tada napisale u pismu:
- Od krvne osvete u kafiću "Еpl" prošlo je 16 godina. Za to vrijeme, navodnoj osveti bili su dostupni i djeca Žarka Lauševića i Branimir Laušević sa porodicom i njihova sestra, pa u jednom trenutku čak i sam Žarko. I? Šta im se dogodilo? Ništa i što se porodice Vučinić tiče - ništa im se neće dogoditi - napisale su one tada.
.webp)
U sukobu i pucnjavi koja se te noći dogodila u podgoričkom kafeu, našao se i Andrija Kažić koji je glumcu oprostio. Iako se on od same tragedije nije mnogo eksponirao u javnosti, on je 2009. godine progovorio o Žarku i priznao je da on sada vodi ispunjen život.
- To što se odigralo uskoro će doživjeti punoljetstvo. Život ide dalje i na sreću, ja danas imam svoju sreću. Imam posao, a prije svega imam dva sina, što je najbitnije, jer se poslije nesreće polemisalo da neću moći da imam djecu, budući da sam bio ranjen u testise. Daleko je teže onima koji su izgubili djecu. Sa Pejovićima nisam u kontaktu, a Vučinići su mi komšije i znam da i oni danas imaju svoje živote. Njima jeste ostala ogromna bol za izgubljenim sinom, ali sve to postepeno ide u zaborav. Takav je život - rekao je Kažić tada i dodao:
- U ovom momentu sam mu faktički oprostio. Najpreciznije što mogu da kažem je da sam ravnodušan što se tiče Žarka Lauševića. Gledajući ga kao glumca mogu da kažem sam izuzetno cijenio ono što je radio i da sam ga volio kao umjetnika - priznao je tada Kažić.
(Telegraf)
.webp)
