Njihove porodice i danas traže najmilije: Mladi čuvaju sjećanje na žrtve

To pokazuju i najmlađi pripadnici Srednje škole unutrašnjih poslova, koji kroz sudbine svojih najmilijih čuvaju uspomenu na one koji su dali život za Republiku Srpsku. Kseniji je poginuo djed, pogođen snajperom. Dući djed, tokom vršenja službe. Danilov stric nestao je na ratištu, a njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu pronađeni.

"Poginuo je 20. aprila '93 godine tako što je pogođen snajperom na ratištu Šamca. Meni to jako znači, on je jedan od razloga zašto sam upisala srednju školu unutrašnjih poslova", rekao je učenik trećeg razreda srednje škole Unutrašnjih poslova Ksenija Đurić.

"On je bio na izvršenju svoje službe, tad je napadnut i tad je poginuo na znal sjećanja na njega u Ribniku ulica nosi njegovo ime i naša porodica i svi ponosni smo na njega što je bio hrabar", rekla je učenik trećeg razreda srednje škole Unutrašnjih poslova Duća Stojaković.

"Tokom ratnih dejstava radio je u bolnici i u domu zdravlja i 95 otišao je na ratište u Bosansku krupu on nestaje i nije poznato pod kojim okolnostima uglavnom se zna da je nestao njegova porodica godinama traži tijelo ali nije mogla naći", rekao je učenik trećeg razreda srednje škole Unutrašnjih poslova Danilo Đukić.

Iza svakog imena poginulog stoji čovjek, porodica i sudbina. Zato je važno da mladi znaju ko su bili oni koji su položili živote za Republiku Srpsku.

"Skoro 20 000 vojnika Vojske Republike Srpske položilo je svoje živote u temelje Republike Srpske tako 782 pripadnika policije, zato želimo da njegujemo tu kulturu i da znaju kadeti i učenici da to nisu samo brojevi već nečiji očevi i sinovi da bi mi danas uživali slobodu koju imamo", rekao je načelnik Uprave za policijsko obrazovanje MUP-a Mile Šikman.

Da se sjećanja ne bi izgubila, Memorijalni centar Republike Srpske prikupio je više od 1.800 svjedočanstava o stradanju srpskog naroda. Iza svakog od njih krije se priča koju treba sačuvati od zaborava. To je odgovornost i onih koji danas stasavaju, ali i cijelog društva.

"To je generacija koja će u periodu ispred nas nositi jednu od najvećih odgovornosti kada je u pitanju RS i naše uređenje i mislim da je izuzetno bitno da svako od njih pored svojih profesionalnih obaveza upoznaje sa pojedinačnim sudbinama ljudi koji su podnijeli najveću žrtvu za slobodu RS", istakao je direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić.

Neki su svoje najmilije izgubili, a neki ih decenijama traže. Njihove priče podsjećaju da žrtve nisu samo imena i brojevi, već ljudi čije porodice i danas žive sa bolom. Zato je kultura sjećanja obaveza svih nas, da pamtimo i da ne dozvolimo da njihova žrtva bude zaboravljena.