Za Parlamentarnu skupštinu NATO koja je nedavno u status pridruženog člana unaprijedila Skupštinu tzv. Kosova, pripremljen je i izvještaj koji pokazuje kakve su namjere Sjevernoatlantske alijanse prema Srbiji.
Odnosno kako bi željela da se obruši na nju i kada je u pitanju Kosovo i Metohija, ali i kada je riječ o Republici Srpskoj.
Pod nazivom "Zapadni Balkan: novi bezbjednosni izazovi na pragu NATO-a" izvještaj je sastavio engleski lord Mark Lankaster i u njemu praktično predlaže ograničavanje postojećih ovlašćenja Republici Srpskoj do neprepoznatljivosti, a daje i nove ideje kada je riječ o saradnji tzv. Kosova i NATO-a.
Što se tiče Srbije, njoj je namijenjen "odgovarajući pritisak", rečeno u stilu engleskih lordova.
Ukrajinski model
U tački 78 izvještaja navodi se da na prvom mjestu NATO saveznici, Еvropska unija i njihovi partneri "moraju da nastave da vrše odgovarajući pritisak na Beograd i Prištinu da odblokiraju dijalog", a sve u cilju normalizacije odnosa, kako se navodi.
Kako se ne traži od Prištine da prizna Beograd, već obrnuto zarad "normalizacije odnosa", jasno je kome je pritisak NATO i partnera namijenjen.
NATO saveznici moraju da učine više u regionu, naročito na "Kosovu" i BiH, šire govoreći to uključuje veće angažovanje sa partnerima sa Zapadnog Balkana u NATO institucijama, inicijativama i misijama, piše u izvještaju u jednoj od završnih tački.
To podrazumijeva novi pristup zajedničkim vježbama i obuci, sugeriše lord Lankaster i predlaže za BiH "ukrajinski model" koji primjenjuje britanska vojska koja trenutno radi sa ukrajinskim vojnicima.
To nije i jedina inovativna ideja ovog izvještaja: dvije zaslužuju posebnu pažnju.
Razvlašćivanje Srpske
Jedna se odnosi na pritisak koji ЕU, Velika Britanija i SAD treba da izvrše na BiH kako bi izvršila suštinske konstitutivne reforme. Posebne izazove u tom smislu predstavlja politička centralizacija, razvijanje izvan modela konstitutivnih naroda i smanjivanje prava na veto uključenih strana, kako piše u izvještaju.
Kao potporu za tvrdnju o prevaziđenosti modela tri konstitutivna naroda izvještaj se (tačka 13) poziva na presudu Еvropskog suda za ljudska prava. Radi se o slučaju Sejdić-Finci protiv BiH u kojem je presuđeno u korist ovog Roma i Jevrejina koji su se žalili da im je tripartitnim ustrojenjem Predsjedništva BiH, narušeno demokratsko pravo da budu birani u ovo tijelo.
U dokumentu NATO-a tako su neobično otvoreno i direktno data "uputstva za korišćenje" BiH i razvlašćivanje Republike Srpske upakovana u birokratski jezik izvještaja, a opet tako nedvosmislena, da liče na ono što se nekad u Bosni zvalo "svilen gajtan".
Može se pretpostaviti da se pod centralizacijom podrazumijeva utapanje Republike Srpske u BiH i njeno nestajanje, kao što bi srpska strana isparila i iz "prevaziđenog modela" tri konstitutivna naroda, a iz ruku bi im bilo izbijeno i pravo veta kao poslednja linija odbrane sopstvenih interesa.
Povod za takve pretpostavke ne daju ni teorije o britanskim zavjerama, ni animozitet Srba prema NATO-u koji ga je bombardovao s obje strane Drine, već ono što piše u samom izvještaju. Ali na drugom mjestu.
U tački 26 i 28 jasno je navedeno da je Republika Srpska kamen spoticanja za NATO integracije BiH.
Glavna prepreka za usvajanje Akcionog plana za članstvo (MAP) bilo je protivljenje rukovodstva Republike Srpske da učestvuje u ovom programu, navodi lord Lankaster. A zatim dodaje i da su iz Komisije za saradnju sa NATO-om povučeni srpski predstavnici.
Iako se ne kaže direktno, da se naslutiti da u slučaju neposlušnosti Republike Srpske treba da bude spreman i odgovor. Еngleski lord poziva u izvještaju da se misiji ЕUFOR-a u BiH obezbijede neophodna sredstva i budžet "kao sredstvo za suprotstavljanje opasnim trendovima u zemlji da se razbije poslijeratni dogovor".
Od tog dogovora, kao što se vidi iz izvještaja, jača je sudska presuda Sejdić-Finci na koju se autor poziva kada traži konstitutivne reforme u BiH.
Partnerstvo za Kosovo
Druga inovativna ideja ovog izvještaja odnosi se na tzv. Kosovo i njegove oružane snage.
Posebno poglavlje bavi se Kosovskim bezbjednosnim snagama (KBS), još jednom institucijom koja, kao ni razdruživanje konstitutivnih naroda, nije bila predviđena potpisanim međunarodnim sporazumima.
Konstatuje se da od 2018. Kosovo povećava ulaganja u KBS, da su se modernizovali neodređenom količinom dronova "bajraktar" kupljenih od Turske i protivtenskovskim raketama "džavelin" čiju je prodaju odobrila američka vlada. U sljedećoj tački 39 nabrajaju se međunarodne misije i vojne vježbe u kojima su učestvovale KBS, uglavnom sa američkom i britanskom vojskom.
Podsjeća se i na glasanje Skupštine tzv. Kosova iz 2018. da u narednoj deceniji KBS transformiše u oružane snage "Kosova". Zatim na protivljenje Srbije takvom potezu jer je u neskladu sa međunarodnim sporazumima i odgovor generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga i tadašnje ambasadorke Britanije pri UN Karen Pirs da je na Kosovu da odluči o tome.
Kad smo utvrdili osnovne postavke oko oružanih snaga Kosova, poput Srbija se protivi njihovom osnivanju, mi ne, slijedi i konkretan predlog.
Saveznice se pozivaju da razmotre članstvo tzv. Kosova u NATO programu Partnerstvu za mir, "što će omogućiti bolju platformu za saradnju", kako se navodi u tački 80d izveštaja.
Ovo je nova ideja i prvi put se otvoreno predlaže pristupanje tzv. Kosova Partnerstvu za mir, programu u kojem Srbija već učestvuje. Možda bi baš iz tog razloga Srbija trebalo da razmisli da li joj je mjesto u istom programu u kojem je i tzv. Kosovo.
Kina glavni konkurent
Pominju se, neizbježno, i strani uticaji koje treba suzbiti kada je u pitanju Zapadni Balkan: vrlo konkretno se izdvaja Kina, a naravno tu je i Rusija.
Kada je u pitanju NATO, strateško takmičenje se odvija širom planete, ali to što se ono odvija na pragu alijanse na Zapadom Balkanu je od posebnog značaja, naglašava se u izvještaju.
A onda se odmah u sljedećoj rečenici pominju Rusija i Kina za koje se navodi da imaju široke veze s regionom, ali i da je Kina najveći takmac.
Naglašava se da bi ЕU trebalo više da se ekonomski angažuje u regionu kako bi se suprotstavila uticaju Kine (tačka 82c). Valjda da bi ЕU znala čemu ekonomski treba da parira, u izvještaju se bilježi da je Kina investirala na Zapadnom Balkanu 32 milijarde evra između 2009. i 2022. Ali i da je postala najveći pojedinačni investitor u Srbiji sa ulaganjem od 1,4 milijarde evra u 2022.
Naglašava se da postoji saradnja i u vojnoj industriji kada su u pitanju Srbija i Kina, odnosno da je Kina postala najveći snabdjevač oružjem i vojnom opremom Srbije.
U izvještaju lorda Lankastera neizostavno je svoje mjesto pronašla i Rusija za koju se navodi da je njen glavni uticaj na Zapadnom Balkanu politički (tačka 63).
Konstatuje se da su odnosi Moskve i Beograda posebno prijateljski, a da su još čvršće veze Rusije i Srpske. Navodi se i da se Rusija "dosljedno protivi nezavisnosti Kosova". Dok je Milorad Dodik (predsjednik Srpske, prim. aut.), kako se ističe, evropski lider koji je najviše puta bio u Moskvi od početka sukoba u Ukrajini, prenosi RT Balkan.
Što je veoma neobično onima koji pišu izvještaje u kojima savjetuju normalizaciju odnosa Beograda i Prištine kroz "odgovarajući pritisak", a za Republiku Srpsku predlažu samoukidanje kroz konstitutivne reforme.
