Dejan Petković Petko, čačanski dobrovoljac i borac sa Košara, koji je izgubio ruku braneći domovinu od albanskih terorista 1999. godine, preminuo je. U dnevniku heroja sa Košara opisano je kako je Dejan izgubio ruku i kako je na sve to gledao umiranje svoga prijatelja.
"Dejan Petković mi je pričao da su tog 10. maja, uz vođstvo vodnika Ivice Lazića krenuli put Raša Košare ni ne sanjajući kakav ih pakao očekuje. Poslije višesatnog penjanja, umorni, mokri i promrzli stigli su do položaja naših sokolova. Dekija i Sašu Škiljevića su momci iz 72. specijalne brigade pustili da se ugriju u njihovom improvizovano skloništu. Tu skupljeni, jedan uz drugog, Deki i Sale su polako od umora tonuli u blagi san. Onako sanjiv, Deki mi priča kako u jednom trenutku primjećuje neku iskru kako pada, pomislio je da to neko baca pikavac. Ni ne sluteći da su to bili obilježivači smrti koji su polako padali okolo i stvarajući krug pakla koji je trebalo da uslijedi.
I dok sirene zavijaju u Beogradu, a ljudi se sklanjaju u skloništa, NATO zlikovci izbacuju iznad Raša košara krmače pune kasetnih bombi. Еrupcija eksplozija koja je uslijedila, stvorila je pakao na zemlji. Deki primjećuje Saleta kako ga doziva da mu pomogne nesvjestan svoje rane, pokušava da ga podigne, ali ne može. Okreće se i vidi svoju ruku kako stoji nekoliko metara od njega. U tom trenutku pada, svuda jauci, dim i vatra koja gori kao u paklu.
Za Sašu Škiljevića, dobrovoljca od 26 godina, koji je krenuo u rat da brani otadžbinu i zaštiti brata nije bilo spasa. Dejana odnose kao i ostale ranjenike. Te noći se devet Jugovića pridružilo Svetom Lazaru i zauzelo svoje položaje na nebeskoj straži", navodi se između ostalog u dnevniku.
