"Ono što se na nepravdi gradi neizbježno prije ili kasnije se urušava, i to vrijedi za sve one moćnike ovoga svijeta koji zloupotrebljavaju silu i vlast protiv onih koji nisu zaštićeni“, poručila je Еparhija.

Apel Еparhije prenosimo u cjelosti:

Suočavajući se sa krajnje teškom situacijom za naš narod na Kosovu i Metohiji, osjećamo pastirsku obavezu i potrebu da ohrabrimo naš vjerni narod koji je svakim danom sve više izložen otvorenoj represiji kosovskih vlasti, kao nikada do sada od završetka oružanog sukoba 1999. godine.

Institucionalni teror Prištine se sprovodi na razne načine, pritvorno pred svijetom pod vidom tobožnjeg poštovanja zakona, a zapravo sa ciljem da se naš narod podstakne na iseljavanje i napuštanje prostora na kojima vijekovima živi.

Svakodnevna gruba manifestacija policijske sile, pretresi, hapšenja, neosnovani pritvori, prijetnje, onemogućavanja primanja penzija i socijalnih doprinosa, uz grubo tolerisanje nametnutih albanskih opštinskih vlasti na sjeveru Kosova koje nemaju legitimitet većine građana, koriste se kao sredstvo prisile i protiv našeg naroda kome se onemogućava normalan život, osnovna prava i slobode.

Očigledno, za vlasti u Prištini, Srbi su bili i ostali građani drugog reda i to se vidi na svakom koraku bez obzira na licemjerna pozivanja na Ustav i zakone Kosova, po kojima bi valjda svi građani trebalo da imaju ista prava, a najugroženiji posebno zaštićeni. Ovakvo ponašanje ne samo da ne doprinosi rješavanju problema, već produbljuje nepovjerenje, stvara etničke barijere i netrpeljivost i ruši sve one mostove koji su do sada bili izgrađeni između srpskog i albanskog naroda na Kosovu i Metohiji.

Ovakva situacija kratkoročno možda koristi vlastima u Prištini, ali dugoročno sve nas zajedno drži taocima nestabilnosti, neizvijesnosti i teške ekonomske situacije, pa nije ni čudo da toliko veliki broj mladih kosovskih Albanaca napušta Kosovo i traži bolji život u inostranstvu.

Duboko osjećajući i proživljavajući stradanje svog naroda koji nam se svakodnevno obraća za pomoć, upućujemo ovaj apel - ne kosovskim vlastima, jer očigledno nemaju spremnosti da stvore normalne uslove za život našeg naroda i izgrade viziju društva u kome bi svi ljudi bez obzira na etničko porijeklo i vjeru živjeli mirno i sigurno; niti međunarodnim predstavnicima, koji i pored zvaničnog stava da se svima mora omogućiti normalan i ravnopravan život, isuviše glasno tolerišu nasilje prištinskih vlasti, posebno kosovske policije, već samom našem vjernom narodu sa kojim je Srpska Pravoslavna Crkva vijekovima dijelila sve nevolje u toku osmanske okupacije, u vrijeme stradanja u prvom i drugom svjetskom ratu, u vrijeme komunističke vlasti kao i u toku svih novijih zbivanja, posebno od 1999. do danas.

Naša Crkva je još od prije oružanog sukoba izražavala oštro neslaganje sa politikom tadašnjeg režima u Beogradu prema albanskom civilnom stanovništvu, kao što je i poslije rata otvoreno svjedočila i podizala glas protiv nasilja koje su sprovodile razne ekstremne albanske grupe na Kosovu i svo vrijeme se zalagala za dijalog i zajednički život.

I pored svega toga, Crkva je pretrpjela i sama nasilje, 150 naših hramova je uništeno, a više desetina grobalja vandalski oskrnavljeno. Uloga Crkve nije da se bavi politikom, ali kada njen narod strada od nepravde, ona ima dužnost da podigne svoj glas protiv terora. Mi nismo u poziciji da odlučujemo o političkim rješenjima, ali imamo dužnost da bez obzira u kakvom društvu živjeli, da činimo sve što do nas stoji da se poštuje dostojanstvo svih ljudi, njihova ljudska i vjerska prava i slobode.

Nažalost, kosovske vlasti su na sve što je naša Crkva činila posljednjih 25 godina odgovorile pritiscima na samu Crkvu, kojoj se otvoreno negira identitet, osnovne vjerske i imovinske slobode.

Takvo ponašanje ne može da donese dobra nikome jer ono što se na nepravdi gradi neizbiježno prije ili kasnije se urušava, i to vrijedi za sve one moćnike ovoga svijeta koji zloupotrebljavaju silu i vlast protiv onih koji nisu zaštićeni.

Takvi nikada ne mogu ništa postići osim da osramote svoje ime pred istorijom. Ne kaže slučajno veliki Njegoš: "Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom."

Zato apelujemo na naš narod da u ovim trenucima pokaže dostojanstvo, hrabrost, snagu, narodno jedinstvo i trpljenje. Vjekovima smo upravo na ovim evanđelskim principima i vjernosti Bogu i našem svetosavskom predanju sačuvali i vjeru, i jezik i svoje ime i sjećanje, okupljajući se u našim svetinjama, ostajući vjerni zavjetu Svetoga Kneza Lazara koji je od univerzalnog značaja za sve u svijetu - "da je za malena zemaljsko carstvo, a nebesko od sada i dovijeka“. Ovo nije samo obična fraza, već duboka istina.

Prošla su mnoga carstva ali Crkva Hristova koju čine njen narod sa sveštenstvom i monaštvom ostala je i opstala i dan danas se Njegovo ime slavi širom svijeta.

Zato u ovoj situaciji ne smijemo da budemo malodušni. Ne smijemo da dopustimo da budemo zastrašeni, jer svako nasilje dolazi iz straha i nesigurnosti, svaki strah i briga iz nedostatka vjere u Boga. Duhovno najmudriji ljudi ovoga svijeta nikada nisu pokazivali nasilje već su svojom mudrošću i dobrotom prema svima zadobijali druge i zato su upamćeni u istoriji. Zato je ovakvo arogantno ponašanje vlasti u Prištini izraz prije svega kukavičluka i slijepe mržnje, jer lako je sprovoditi teror nad onima koji nisu zaštićeni i koji na Kosovu i Metohiji žive kao živi taoci.

Upravo stoga ne smijemo da popustimo pred ucjenama, već da se za svoja prava borimo mirno, dostojanstveno, ostajući prije svega odani Bogu i privrženi ovom čudesnom prostoru, gdje vijekovima živimo i opstajemo.

Sjetimo se samo terora koji je vršen nad našim narodom u vrijeme prethodnih vijekova osmanske vlasti ali i hrabrosti našeg naroda koji je i pored svih teškoća ostajao kao svoj na svome i nije napuštao rodni kraj, svoje svetinje, svoja groblja. Gospod nas uči da se molimo za one koji nas progone i čine zlo, a da na mržnju ne odgovaramo mržnjom i nasiljem.

Naš narod treba i mora da zna da su se mijenjale mnoge vlasti na ovom prostoru ali da je sa njim bila i ostala njegova Crkva kao tkivo koje sve nas zajedno objedinjuje i drži kao Tijelo Hristovo, što Crkva i jeste.

Zato u svim ovim teškoćama pozivamo naš narod da uz svoju Crkvu, kao vjerna djeca Svetog Save, Svetog Kneza Lazara, brojnih svetitelja koji su prosijali i živjeli na Kosovu i Metohiji očuvamo i sačuvamo prisebnost, mir i čvrsto povjerenje u Boga da nas neće ostaviti. Sa takvom vjerom neće nas poraziti nijedna sila ovog svijeta, a kazna onima koji čine zlo i nepravdu je uvijek u Božijoj ruci.

Stalno se, zato braćo i sestre, prisjećajmo molitvenih prozbi našeg svetog Patrijarha Pavla koji je u svoje vrijeme progona naše Crkve i sam nosio krst sa svojim vjernim narodom na Kosovu i Metohiji kao Еpiskop raško-prizrenski i molio se Gospodu:

"Gospode, kako je mnogo neprijatelja koji vojuju protiv nas i govore: nema im pomoći ni od Boga ni od ljudi. Gospode ti nam ruži ruku svoju da ostanemo narod Tvoj i po vjeri i po djelima. Ako moramo da stradamo, neka to bude na putu pravde Tvoje i istine tvoje, i ne dopusti da bude zbog nepravde naše ili mržnje prema bilo kome. Isto tako se molimo i za neprijatelje, da ih Gospod čovjekoljubivi odvrati od nasilja nad pravoslavnim narodom našim, da nam ne ruše hramove i grobove, djecu ne ubijaju i narod ne progone, nego da se i oni obrate na put pokajanja, pravde i spasenja."

Pratite nas i putem Vibera