Ko vodi u bici za Kongres?

Ankete najavljuju mogućnost velikog uspjeha demokrata, dok rast cijena, rat sa Iranom i nezadovoljstvo dijela republikanskih birača dodatno otežavaju položaj vladajuće stranke. Tramp je pozvao građane da glasaju kao da je i sam kandidat, a demokrate su u završnici kampanje ponovo angažovale Baraka Obamu.

Izbori za američki Kongres 3. novembra mogli bi da donesu demokratama očekivani „plavi talas“, pa čak i ubjedljivu pobjedu koja bi označila pravi izborni potop republikanaca.

Američki predsjednik Donald Tramp održao je desetine predizbornih skupova širom zemlje, uvjeren da ponovo može da opovrgne prognoze i pomogne republikancima da zadrže kontrolu nad Kongresom.

Tokom nastupa govorio je o imigraciji, ekonomiji i bezbjednosti, ali je pažnju nerijetko skretao i na sporedne teme – od uređenja Bijele kuće do ličnih komentara o političkim saveznicima i protivnicima.

Ipak, sudbinu Republikanske stranke mogao bi da odredi jedan kratak poziv koji je Tramp uputio ovog ljeta na republikanskoj konvenciji u Dalasu.

„Zamislite da sam i ja na glasačkom listiću“, poručio je tada svojim pristalicama.

Tramp je time lokalne i kongresne izbore pretvorio u nacionalno izjašnjavanje o sopstvenoj politici. Istorija pokazuje da stranka aktuelnog predsjednika najčešće gubi podršku na izborima koji se održavaju na polovini predsjedničkog mandata.

Bil Klinton je 1994. godine izgubio 54 mjesta u Predstavničkom domu, Barak Obama 2010. čak 63, a Donald Tramp je tokom svog prvog mandata, 2018. godine, ostao bez 40 republikanskih mandata.

Sada se, prema istraživanjima javnog mnjenja, Tramp suočava sa najnižim rejtingom jednog američkog predsjednika uoči ovakvih izbora još od vremena Harija Trumana, čija je Demokratska stranka na međuizborima 1946. godine izgubila 55 mjesta u Predstavničkom domu i 12 u Senatu. Republikanci su tada, u uslovima poslijeratne inflacije i talasa štrajkova, preuzeli kontrolu nad oba doma Kongresa, prvi put poslije 16 godina.

Hakim Džefris, koji bi u slučaju demokratske pobjede vjerovatno postao prvi Afroamerikanac na čelu Predstavničkog doma, najavio je istrage o korupciji u administraciji, odlukama o ratu sa Iranom i načinima na koje je Trampova porodica uvećavala svoje bogatstvo.

Ankete najavljuju „plavi talas“, republikanci brane tijesnu većinu

Republikanci u izbore ulaze sa izuzetno tijesnom prednošću u Predstavničkom domu, gdje je odnos mandata 218 prema 214, dok u Senatu imaju većinu od 53 prema 47 mjesta.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da demokrate imaju sve veće izglede da preuzmu kontrolu nad Predstavničkim domom, za šta im je potrebno da osvoje četiri mandata više nego što trenutno imaju.

Prema istraživanju Rojtersa i Ipsosa, demokrate imaju prednost od 11 procentnih poena u opredijeljenosti birača za izbore za Kongres – 47 prema 36 odsto, dok je podrška Trampovom radu pala na 32 odsto.

Osim predstavnika u oba doma Kongresa, građani će birati i guvernere u 36 saveznih država i tri američke teritorije, kao i hiljade predstavnika u zakonodavnim tijelima saveznih država.

Više desetina miliona Amerikanaca već je glasalo prijevremeno. U pojedinim saveznim državama važnim za konačan ishod zabilježena je veća aktivnost demokratskih nego republikanskih birača.

Zabrinutost republikanaca vidljiva je i u raspodjeli novca za kampanju. Konzervativni politički odbori koje podržava milijarder Ilon Mask, koji je uložio 366 miliona dolara u pomoć republikanskim kandidatima, morali su da usmjere dodatna sredstva i u tradicionalna uporišta stranke, poput Kanzasa, Ajove i Teksasa.

Koalicija birača koja je Trampu 2024. godine omogućila povratak u Bijelu kuću u međuvremenu je oslabljena nizom političkih i ekonomskih problema.

Neki od njih su neobjavljivanje cjelokupne dokumentacije povezane sa Džefrijem Epstinom, širenje velikih centara za obradu podataka u ruralnim sredinama, rast cijena goriva i hrane, kao i rat sa Iranom, koji traje osam mjeseci, iako je Tramp u početku najavljivao da će biti brzo okončan.

Poseban problem za aktuelnog predsjednika SAD predstavlja to što je u kampanji 2024. obećao smanjenje inflacije i niže troškove života, dok se veliki broj Amerikanaca sada suočava sa suprotnim kretanjima.

Ekonomija protiv Trampa, i još ponešto

Prema ocjeni analitičara, dva poteza Trampove administracije posebno su uticala na troškove života – uvođenje visokih carina na uvoznu robu i odluka o pokretanju vazdušnih udara na Iran u februaru, koji su prerasli u širi sukob.

Posljedice rata osjećaju se na svjetskom energetskom tržištu. Poskupljenje dizela pogodilo je američku poljoprivredu i teretni saobraćaj, od Kalifornije do velikih poljoprivrednih oblasti Ajove i Ohaja.

Međutim, kritike Trampove administracije ne odnose se samo na ekonomsku politiku.

Opozicija ukazuje i na mogući sukob javnog i privatnog interesa, tvrdeći da američki predsjednik koristi položaj za uvećanje sopstvenog bogatstva i imovine porodice.

Tramp je prihvatio avion iz Katara za potrebe predsjedničkog prevoza, preuredio Ovalni kabinet koristeći raskošne zlatne ukrase, srušio istočno krilo Bijele kuće radi izgradnje svečane dvorane vrijedne 400 miliona dolara i najavio izgradnju trijumfalne kapije u Vašingtonu.

Istovremeno, prema podacima Forbsa, njegovo lično bogatstvo poraslo je sa 2,3 milijarde dolara 2024. na 6,5 milijardi dolara.

Barak Obama ponovo u kampanji – oslonac demokrata

Dok republikanci pokušavaju da odbrane većinu, demokrate su u završnici kampanje angažovale jednog od svojih najprepoznatljivijih političara – bivšeg predsjednika Baraka Obamu.

Iako je iz Bijele kuće otišao prije gotovo 10 godina, Obama i dalje ima sposobnost da privuče veliki broj pristalica i mobiliše birače, naročito mlade i Afroamerikance.

Na skupu u predgrađu Atlante, u Džordžiji, okupljeni su ponovo uzvikivali: „Da, mi to možemo!“

U pitanju je slogan koji je obilježio Obaminu pobjedničku predsjedničku kampanju 2008. godine. Obama je u nizu govora oštro kritikovao Trampove autoritarne težnje, spoljnu politiku i rat na Bliskom istoku.

„Ovi izbori su naša posljednja i najbolja prilika da ga bar donekle obuzdamo, da zaustavimo dio besmislenih poteza ove administracije. To je mehanizam kojim sistem može da prekine ovakvu politiku i moramo da ga aktiviramo“, poručio je Obama u Džordžiji.

Za razliku od Trampa, koji je sedmicama održavao skupove u republikanskim uporištima, Obama je većim dijelom kampanje bio uzdržan, ostavljajući prostor novoj generaciji demokratskih kandidata da izgradi sopstveni politički identitet.

Tek u završnici uključio se intenzivnije, koristeći popularnost kako bi pomogao kandidatima u neizvjesnim izbornim trkama.

Demokrate – Obama spaja staru stranku i novu ljevicu

Povratak Obame u kampanju ima i širi politički značaj, jer se Demokratska stranka posljednjih godina suočava sa unutrašnjim razlikama između umjerenog krila i sve uticajnijih progresivnih pokreta.

Na skupu u Detroitu, Obama je podržao Abdula el Sajeda, demokratskog kandidata za Senat u Mičigenu, iako je El Sajed ranije kritikovao pojedine odluke njegove administracije.

Bivši predsjednik nije pokušao da sakrije te razlike, već ih je pretvorio u šalu.

„Da, Abdul se nije slagao sa nekim stvarima koje smo željeli da uradimo, odnosno koje je naša administracija radila dok sam bio predsjednik. Znate ko se još ne slaže sa svime što radim? Mišel Obama“, rekao je bivši američki predsjednik, izazvavši smijeh okupljenih.

Taj nastup posmatra se kao pokušaj da se premosti jaz između stare i nove Demokratske stranke.

Među mlađim aktivistima, koji su politički stasavali tokom predsjedničkih kampanja Bernija Sandersa i uspona Demokratskih socijalista Amerike, Obamino nasljeđe i dalje je predmet rasprave.

Njegovi kritičari podsjećaju da je 2008. došao na vlast sa obećanjima o nadi i promjenama, ali da mnoga od tih obećanja nisu ostvarena.

Drugi predstavnici progresivnog krila u Obaminom angažmanu vide potvrdu da se Demokratska stranka promijenila.

Od 2016. godine Demokratski socijalisti Amerike povećali su broj članova sa oko 6.000 na više od 130.000, a njihov politički uticaj porastao je i poslije pobjede Zohrana Mamdanija na izborima za gradonačelnika Njujorka.

Republikanci gube podršku Latinoamerikanaca, Teksas važan test

Jedan od najvećih problema za republikance predstavlja pad podrške među biračima latinoameričkog porijekla.

Tramp je 2024. godine ostvario značajan uspjeh među latinoameričkim muškarcima, što je unutar Republikanske stranke protumačeno kao dokaz stvaranja nove, trajne koalicije radničkih i etnički raznolikih birača.

Međutim, poslije povratka u Bijelu kuću pokrenuo je oštru politiku deportacija, uz učestale akcije naoružanih pripadnika imigracionih službi u gradovima i poljoprivrednim oblastima.

Posebna pažnja usmjerena je na Teksas, gdje demokrate od 1994. godine nisu pobijedile na izborima za neku od funkcija koje se biraju na nivou cijele savezne države.

Demokratski kandidat za Senat Džejms Talariko, nekadašnji nastavnik u državnoj školi i poslanik u teksaškom zakonodavnom tijelu, nadmeće se sa republikanskim državnim tužiocem Kenom Pakstonom, bliskim Trampovim saveznikom.

Pakstona prate višegodišnje optužbe za korupciju i lične afere, a uprkos ogromnim ulaganjima republikanskih donatora, uključujući Maska, prema većini anketa Talariko ima blagu prednost.

Neizvjesne trke za Senat – od Mičigena do Aljaske

Iako demokrate imaju dobre izglede da osvoje većinu u Predstavničkom domu, borba za kontrolu nad Senatom znatno je neizvjesnija. Ipak, nezadovoljstvo Trampovom politikom proširilo je izbornu borbu i na savezne države u kojima je aktuelni predsjednik SAD 2024. pobijedio ubjedljivom razlikom.

U Ohaju, nekadašnji demokratski senator Šerod Braun pokušava da se vrati u Senat, suprotstavljajući se aktuelnom republikanskom senatoru Džonu Hastedu. Braun, poznat po bliskim vezama sa sindikatima, nastoji da iskoristi nezadovoljstvo radnika zbog rasta cijena goriva, zatvaranja fabrika i širenja centara za obradu podataka.

U Mičigenu se republikanac Majk Rodžers nadmeće sa demokratom Abdulom el Sajedom, ljekarom i nekadašnjim direktorom zdravstvene službe Detroita, koji bi u slučaju pobjede postao prvi musliman u američkom Senatu. El Sajed je izložen napadima zbog ranijih stavova o spoljnoj politici, dok su organizacije koje podržavaju Izrael uložile milione dolara u kampanju protiv njega. Tramp ga je nazvao „džihadistom“, a Obamina podrška zato ima i posebnu političku težinu.

U Mejnu se dugogodišnja republikanska senatorka Suzan Kolins bori za novi mandat protiv demokrate Troja Džeksona, nekadašnjeg drvosječe i predsjednika Senata te savezne države. Kolinsova pokušava da se distancira od Trampa, ali je demokrate kritikuju zbog podrške konzervativnim sudijama Vrhovnog suda i drugim ključnim potezima republikanske administracije.

Na Aljasci demokratkinja Meri Peltola pokušava da pobijedi republikanskog senatora Dena Salivana. Tu izbornu trku prati i pravni spor nakon pokušaja Ministarstva pravde da spriječi potvrđivanje eventualne pobjede Peltole.

Njeni saveznici su, prema medijskim izvještajima, pomogli da se u trku uključi još jedan kandidat sa imenom Den Salivan kako bi se zbunili birači, ali njen izborni štab odbacuje umiješanost.

Šta dalje?

Ukoliko demokrate osvoje većinu u jednom ili oba doma Kongresa, Trampova mogućnost da sprovodi zakonodavni program biće znatno ograničena.

Tramp bi u tom slučaju morao više da se oslanja na izvršna naređenja, dok bi demokrate dobile priliku da pokrenu niz parlamentarnih istraga.

Izbori 3. novembra istovremeno će označiti početak borbe za predsjedničke izbore 2028. godine.

U Republikanskoj stranci potpredsjednik Džej Di Vens za sada se smatra najizglednijim nasljednikom Trampovog političkog pokreta, ali se kao potencijalni kandidati pominju i senator iz Teksasa Ted Kruz i državni sekretar Marko Rubio.

Ni demokrate nemaju jasno definisanog nasljednika koji bi stranku poveo u novu predsjedničku trku.

Među potencijalnim kandidatima pominju se guverner Kalifornije na odlasku Gevin Njusom, senator Džordžije Džon Osof, kongresmenka Aleksandrija Okasio Kortez, ali i bivša potpredsjednica Kamala Haris, koja je izgubila predsjedničke izbore 2024. godine.

O referendumu

Tramp nastoji da uvjeri pristalice da će njegova popularnost i ovog puta donijeti pobjedu republikancima. Međutim, upravo njegova odluka da sebe stavi u središte izborne kampanje mogla bi da se pokaže kao najveći politički rizik.

Za demokrate su ovi izbori prilika da povrate kontrolu nad Kongresom i ograniče moć predsjednika, ali i test da li mogu da pretvore nezadovoljstvo Trampom u trajniju političku podršku.

Za republikance, ulog je dvostruk – očuvanje većine u Vašingtonu i pitanje da li stranka može da zadrži široku koaliciju birača koju je Tramp okupio 2024. godine.

Hoće li Amerika vidjeti samo „plavi talas“ ili znatno ubjedljiviji uspjeh demokrata, pokazaće rezultati glasanja. S druge strane, već sada je jasno da će odluka birača imati posljedice daleko izvan novog saziva Kongresa – i u velikoj mjeri odrediti političku borbu za Bijelu kuću 2028. godine.

(RTS)