Ne treba da pripremamo tablete joda i nikakvi radioaktivni oblaci ne stižu nam iz Ukrajine.
Černobilj i Zaporožje udaljeni su preko 1.000 kilometara i u slučaju bilo kakvog incidenta alarm u Beogradu upalio bi se mnogo prije nego što bi ijedna čestica radioaktivnosti stigla do nas. Zaporožje je vazdušnom linijom udaljeno više od 1.100 kilometara.
A oči su širom otvorene - na ekranu u Direktoratu za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbjednost Srbije prati se nivo radioaktivnosti u cijeloj Evropi, preko automatskih mjernih stanica koje su umrežene i čiji su podaci svim državama dostupni.
Sve tačkice su "plave" - radioaktivnost u zemljama i regijama razlikuje se tek pomalo, u zavisnosti od toga kolika je prirodna radioaktivnost, a ne treba zaboraviti da zrače i zemljea i kosmos i da čovjek živi u okruženju u kom postoji određeni nivo radijacije.
U slučaju nuklearne katastrofe, alarm bi odmah pokazao da nešto nije u redu, a podatke je nemoguće prikriti, jer se mjere na stotinama stanica u svim državama Evrope.
- Direktorat ima mogućnost da u svakom trenutku provjeri nivo radijacije u svakom dijelu Evrope, a podaci se osvježavaju na 30 minuta. U slučaju da se nešto i dogodi, vremenska prognoza za 72 sata može da pokaže kretanje oblaka koji bi mogao da nam našteti - priča za "Telegraf" Slađan Velinov, direktor Direktorata.
Sve informacije o događajima u Zaporožju, kao i u drugim nuklearnim elektranama i postrojenjima redovno se objavljuju na sajtu Direktorata.
Postoji Konvencija o ranom obavještavanju u slučaju nuklearne nesreće, koja je nastala nakon černobiljske katastrofe i ondašnje teške razmjene informacija među državama.
- Sve države potpisnice u obavezi su da obavijeste sve ostale kad se nešto dogodi na njihovoj teritoriji - kazao je Velinov.
Međutim, udaljenost od 2.000 kilometara ne samo što je dovoljno velika da se na vrijeme reaguje, već predstavlja i poprilično bezbjedno rastojanje. Černobilj više ne radi, a Zaporožje zaista jeste prva nuklearna elektrana u svijetu koja je zahvaćena ratnim sukobom. Ipak, riječ je o nuklearnoj elektrani novije generacije.
- To su reaktori 2, 3. i 4. kategorije, koji su veoma bezbjedni, čak i kada bi se dogodilo da na njih padne avion, ne bi došlo do veće eksplozije ili izbijanja radioaktivnih supstanci. Ne postoji više reaktor koji je kao onaj u Černobilju. Kada se dogodio akcident u Fukušimi, niko nije bio ozračen, već su ljudi ginuli samo od cunamija - objašnjava Velinov.
Poslije nezgode u Fukušimi radijaciona sigurnost i bezbednost podignuta je na još viši nivo - sve nuklearne elektrane na svijetu morale su da izvrše stres-probe i da ispitaju svoje kapacitete odbrane u slučaju poplava, zemljotresa, pa i pada aviona...
Što se tiče napajanja sistema za hlađenje reaktora, u slučaju da se dogodi havarija, postoje dizel agregati.
(Telegraf)