Jedan od najgnusnijih i najnehumanijih zločina u grčkoj istoriji poznat je pod imenom "slučaj Francis". Panajotisova veza sa Zoe Garmani bila je prelijepa, ali je ubrzo postala tragična.
Panajotis Francis, mladić od 25 godina, bio je iz mirne porodice srednje klase. Upoznao je Zoi, tada šesnaestogodišnju studentkinju, sa kojom je počeo da se zabavlja 1985. godine.
Francis se ludo zaljubio u mladu Zoi, a djevojka je uživala u njegovoj pažnji koja je ponekad bila čak i patološka, ali ona tome nije pridavala veliki značaj.
Međutim, kasnije su bile sve izraženije ljubomore i svađe, ali je Zoi ipak pristala da se uda za Panajotisa krajem decembra 1986. godine.
Njihova veza je od početka bila burna, emocije su išle iz krajnost u krajnost, dominirala je strast uz prisustvo velike ljubomore i posesivnosti.
Kobno veče je bilo 25. juna 1987. godine, a kao i svi ostali dani u njihovom životu, i ovaj je bio krajnje intenzivan i emotivno napregnut.
Prema Francisovom iskazu, Zoi se te noći zaključala u kuću i nije mu dozvolila da uđe unutra. Kada je konačno uspio da je ubijedi, ušao je u kuću i strasno su vodili ljubav, ali su ubrzo krenuli da se svađaju oko trivijalne stvari. Svađa je izmakla kontroli, a kako je muškarac tvrdio, Zoi je pala i udarila glavu nakon čega je preminula.
Onda je muž riješio da se otarasi tijela i smislio da ga raskomada nožem i čekićem. Proces je trajao tri sata, a kada ga je podijelio na 11 komada, stavio ga je u vreće i bacio u kante za smeće u oblasti Kato Patisia. U posebnu torbu stavio je Zoinu glavu.
Sljedećeg dana je mirno i staloženo otišao na posao kao i svakog drugog, ubijeđen da je počinio savršen zločin.
Na njegovu nesreću, kamion koji je trebalo da pokupi kante sa đubretom, nije to uradio, a slučajni prolaznik, sakupljač sirovina, otkrio je čudne torbe i dijelove tijela u njima.
Kako prenose grčki mediji, glava Zoina je bila potpuno unakažena, do neprepoznatljivosti.
Slučaj je nadalje preuzela policija koja je pokušavala da utvrdi identitet preminule žene. Mesarska potvrda u torbi je službenike policije dovela do kraja gdje je par živio i na kraju do Fransisa koji je odlučio da se preda.
Slučaj je tada toliko zaokupirao medije da su pojedini objavili fotografiju Zoinog mrtvog, unakaženog tijela, kako leži na stolu u mrtvačnici.
Na suđenju je Francis tvrdio da je patološki volio Zoi i da nije želio da joj naudi.
Sudija je muškarcu odredio smrtnu kaznu, iako je bila ukinuta još 1972. godine, ali je ona ubrzo preinačena u kaznu doživotnog zatvora 1. oktobra 1988. godine odlukom Krivičnog suda.
