Oko 15 odsto radne snage u Hrvatskoj danas su stranci, a Vlada imigracionu strategiju tek skicira.
U tom trenutku, uglavnom su se isticale samo pozitivne strane integracije i zajedničkog evropskog tržišta.
Mobilnost je bila jedna od njih
Jednostavnija putovanja, odnosno prelasci granica pa i lakše zapošljavanje, bili su plusevi. To je tada mogao da zamisli da će jedna od najvećih prednosti ulaska na zajedničko tržište, postati hrvatski "problem broj jedan". Dizanjem rampi Hrvatska je ostala bez 300.000 ljudi.
Hrvatska se suočila sa dotad nepoznatim problemom – nedostatkom radne snage. U relativno kratkom vremenu, izazov više nije bio visoka stopa nezaposlenosti, koja je 2013. i 2014. iznosila 17,3 odsto, već nedovoljan broj radnika u gotovo svim sektorima. Sada, upozoravaju demografi i ekonomisti, odlaze cijele porodice koje se zbog boljeg obrazovanja, lakše i brže integrišu u društva u koja odlaze. Da bi stvar bila gora, jasnih naznaka da će se takvi negativni trendovi promijeniti – nema.
Ljudi više nego ikada traže bolje prilike, najviše u Evropi, posebno u Njemačkoj, državi u koju je svoje mjesto pod suncem otišlo da pronađe najviše hrvatskih građana.
Od ulaska u EU, objašnjava Krešimir Ivanda, profesor s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, u Hrvatskoj je oko 230.000 stanovnika manje usljed negativne neto migracije odnosno, razlike između broja useljenih i iseljenih. Ističe i da je najsnažnije iseljavanje bilo u razdoblju od 2014. do 2019. s vrhuncem u 2017. godini, dok useljavanje raste od te godine.
"To znamo samo za mali deo oređenih zanimanja, poput ljekara, za koje postoji određena administrativna procedura vrednovanja diploma, licenci i slično. Međutim, po stanju na tržištu rada vidimo da se iseljava stanovništvo širokog spektra zanimanja, od manje obrazovanih do visoko obrazovanih stanovnika, sa i bez iskustva", rekao je Ivanda.
Ivan Franičević, predsednik Uprave Rasco-a, ističe da su svi redom otišli u Nemačku ili Austriju, a radilo se većinom o kvalifikovanim radnicima koji su radili u proizvodnji.
"Ljudi su se iselili iz Hrvatske zbog dva razloga – ili nisu mogli da pronađu posao koji bi bio dovoljno plaćen skladno njihovim sposobnostima, željama i potrebama, ili nisu bili zadovoljni razvojem društva i smjera u kojem kao društvo idemo. Prvu grupu je teško zadržati u Hrvatskoj, budući da je nemoguće povećati plate na visinu Njemačkih, u kratkom roku. Naše kompanije jednostavno nemaju isti nivo produktivnosti kao one u Njemačkoj", rekao je Franičević.
Hrvoje Butković, naučnik s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, ističe da je problem koji Hrvatska ima vezan uz činjenicu da otvoreno evropsko tržište rada deluje kao magnet na domaću radnu snagu s obzirom na veće plate i bolje uslove rada u zemljama Zapadne Evrope.
"Taj problem ne bi bio tako veliki kada bismo imali veći natalitet. U bivšoj državi takođe je puno ljudi odlazilo na rad u zemlje Zapadne Evrope, ali to zbog znatno većeg nataliteta nije predstavljalo ekonomski problem", navodi Butković dodajući da Hrvatskoj trenutno nedostaje 100.000 radnika.