Srbima je takvu prirodu „stare dame“ mnogo ranije projavio dvostruki doktor, i to filozofije na Univerzitetu u Ženevi i teologije na Univerzitetu u Bernu, svetac Srpske Pravoslavne Crkve – Vladika Nikolaj Velimirović.

Tri aveti evropske civilizacije, Sveti Vladika vidi u darvnizmu, ničeizmu i marksizmu. Fatalizam Darvinove nauke, Ničeove etike i Marksovog društva sadržan je u njihovom zajedničkom imenitelju – negaciji Boga. Današnjim rječnikom kazano, na antihrišćanskim postavkama vrijednosnog sistema. Kako to?

Šta u današnjem sekularnom, ili čak laičkom, svijetu zapravo znači antihrišćanstvo? Danas se čini da nauka, etika i društvo ni ne trebaju Hrista, da su prevazišli Nazarećaninovu filozofiju, moral i etiku. U takvim uslovima, antihrišćanstvo izgleda nepotrebno ili čak nemogućno. 

Ipak, osnovna ljudska prava i slobode kakve danas poznajemo plod su hrišćanskog duha i kao takva počivaju na Hristu. Zbog svoje hristolikosti, koncept ljudskih prava nije primljen u pravne poretke nehrišćanskih civilizacija. Zato, negacija hrišćanstva u evropskim pravnim sistemima posljedično vodi negaciji slobode i ljudskih prava. 

Humanum treba Hrista

O tom odnosu hrišćanstva i slobode, gorko, a nadam se i ljekovito, govorio je i Vans na primjerima evropskog progona hrišćana koji se mole u sebi, na javnom mjestu ili u svom domu. O tome, između ostalih govore i pravnici koji vode borbu za prava roditelja i djece nasilno razdvojenih jer su se vlasti uvjerile da djeca znaju „Oče naš“ naizust. 

Tako da, možda dehumanizovana nauka, etika i društvo ne trebaju Milostivog Samarjanina,  Prijatelja carinika i grešnika, ali ljudi ipak trebaju. Ako za njih iko pita. 

U Sjedinjenim Državama izgleda da pitaju, dok u Еvropi očigledno zaziru. Dihotomija SAD i ЕU pristupa ljudima, njihovim potrebama i mišljenju, Vansu je poslužila kao krunski dokaz koji dovodi u pitanje postojanje zajedničkih vrijednosti među njima. 

Srbin Uniji hrli

Po svojim urođenim imperijalističkim slabostima, Еvropa uvjek insistira na vlastitom sistemu vrijednosti. Takva je bila i u vrijeme nastanka međunarodnog prava. Članovima međunarodne zajednice ona je smatrala samo hrišćanske države i narode, germanske ili latinske kulture. Za njih je bila rezervisana privilegija međunarodnog subjektiviteta koja obavezuje na primjenu prava u međusobnim odnosima, dok su svi drugi smatrani objektima na koje se sa pravom primjenjuje sila. Ako bi neka „teritorija“ iz necivilizacije težila članstvu u tom ekskluzivnom klubu, morala je da dokaže svoju kompatibilnost sa (Zapadnim) hrišćanstvom i sposobnost da poštuje pravila „hrišćanskog međunarodnog prava“.

I danas je tako. Samo, ЕU je hrišćanski sistem vrijednosti substituisala tzv. Acquis Communautaire. Riječ je o komunitarnoj tekovini, konglomeratu, koja osim pravnog poretka u širem smislu obuhvata i vrijednosni sistem. Putem nje, ЕU je omogućeno da pravnim mehanizmima imputira ideološke i aksiološke supstrate u pravne poretke država članica ali i država kandidata kao što su Srbija ili BiH. Filozofija ove tekovine sažeta je u njenom rastućem korpusu tzv. Acquis ne Uter koji uvodi neutralnost kao osnovni ЕU princip u energetici – radi smanjenja zagađenja, internetu – radi nepristrasnosti, i rodu – zato, (ali ne i u vojnim pitanjima). Ovaj pristup se nužno zasniva na stvaranju negativnih pravnih fikcija, koje su u naravi dogmatske i smatraju se prevaziđenim u 21. vijeku. U ovom svijetlu posmatrano, kao instanca koja ažurno neutrališe hrišćansku komponentu našeg identiteta, Ustavni sud (BiH) se javlja kao istinski europeizator Srbalja i katalizator našeg strateškog puta.

Da li iko među nama postavlja pitanje vrijednosnog zajedništva sa ЕU ili je Srbima samo bitno da ima fondova? Da li iko ozbiljno misli da će dobiti fondove 'nako? 

Srbin džender grli

Mi to nećemo. Mi smo tradicionalno društvo. U priči. U praksi, mi smo se pisanim ugovorom obavezali da ćemo usvojiti ЕU tekovinu i demonstrirati sposobnost da je živimo. U praksi, to znači da smo se obavezali da ozakonimo fiktivne neutralnosti uključujući i rod kao pravnu vrijednost baš onako kako je definisana u ЕU tekovini. 

A definisana je u detalje i to kao pravo tripartitnog karaktera koje sadrži promjenu pola, rodni identitet i/odnosno rodno iskazivanje. Sudska praksa, koja i nas obavezuje, dalje je razradila pojedinačne garantije svakog aspekta ovog prava pojašnjavajući da tu spadaju prava poput promjene pola o trošku države, prava na promjenu ličnih dokumenata, prava iz penzionog osiguranja (ako se osjećate kao žena možete u penziju kada i one, hirurške intervencije nisu obavezne!), i mnogo toga još što je Tramp ukinuo u SAD prvog dana svog mandata a što je kod nas utuživo kao lično pravo čak i ako izigramo obavezu usvajanja domaćeg zakona.

Primanje fondova je uslovljeno primanjem vrijednosnog sistema, Еvropa je dosljedno takva. Kakvi li smo mi?