Komarci, koje ljudi vijekovima doživljavaju isključivo kao dosadne, a nerijetko i smrtonosne nametnike, mogli bi imati neočekivanu ulogu u razvoju naprednih tehnologija.
Njihove izrazito osjetljive antene sposobne su precizno prepoznati određene zvukove čak i u bučnim okruženjima.
Tim naučnika sa Univerziteta Purdu (Cest Lafajet, Indijana, SAD) objavili su studiju u sklopu koje su proučavali taj fenomen kako bi pronašli inspiraciju za razvoj zvučno izolacionih materijala i naprednih senzora.
Koristeći mikroskopiju i CT skeniranje, analizirali su antene dvije vrsta komaraca – egipatskog komarca (Aedes aegypti) i Uranotaenia lovi. Otkrili su složene strukture optimizovane za detekciju zvuka.
Korist u trenucima krize
Mužjaci egipatskog komarca koriste svoje antene za prepoznavanje zvuka krila ženki kako bi ih pronašli radi parenja, dok ženke drugopomenute pomoću sluha identifikuju zvukove žaba, na kojima se hrane kako bi osigurale potrebne hranjive materije za polaganje jaja.
Antene komaraca sastoje se od glavnog segmenta – flageluma – i sekundarnog dijela koji sadrži Džonstonov organ – najsloženiji poznati organ u insekata za mehaničku stimulaciju.
Vibracije u flagelumu prenose se u električne signale, koji zatim putuju do mozga.
Korištenjem kompjuterskih modela, tim je otkrio da antene mužjaka egipatskog komarca najjače reaguju na zvuk krila ženki, dok ženke Uranotaenia lovi najviše reaguju na pozive žaba, posebno vrste Driopytes gratiosis.
Rezultati studije mogli bi dovesti do razvoja senzora koji precizno filtriraju zvukove u bučnim okruženjima, poput gradske vreve ili prirodnih katastrofa.
"U trenucima krize – poput potresa ili drugih katastrofa – ti senzori mogu biti neprocjenjivi, brzo otkrivajući slabe signale pomoći i usmjeravajući spasilačke timove", objašnjava inženjer Pablo D. Zavatieri.
Trenutno se izrađuju 3D modeli antena različitih veličina i materijala kako bi se testirala njihova efikasnost u različitim primjenama.
