Zastrašujuće: Prvi put snimljen napad otrovnice u visokoj rezoluciji

Nova studija, objavljena 23. oktobra u časopisu “urnal of Eksperimental Bajolodži", donosi do sada najdetaljniji prikaz zmijskih ugriza i otkriva tri različita mehanizma kojima ova stvorenja usmrćuju plijen.

Istraživači putovali u Pariz

Još od pedesetih godina prošlog vijeka, istraživači pokušavaju da zabilježe trenutak zmijskog napada, prenosi "Lajv Sajens".

Međutim, brzina kojom zmija udara - često manja od 0,1 sekunde - dugo je bila preveliki izazov za tehnologiju. Čak su i noviji snimci sa terena bili ograničeni niskom rezolucijom i slabim osvjetljenjem.

Da bi prevazišli prepreke, tim istraživača predvođen Remijem Ksasom, otputovao je u specijalizovani istraživački centar u Parizu, gdje se svakodnevno vrši ekstrakcija otrova iz zmija i škorpija za medicinska i farmaceutska istraživanja.

Tamo su napravili lažni plijen od gela, sličan mišićnom tkivu, ponudili ga 36 različitih vrsta otrovnih zmija i sve zabilježili kamerama visoke brzine.

Napravljeno više od 100 snimaka

“Moram priznati da sam se nekoliko puta trznula, dok sam ih posmatrala“, našalila se Silke Kleuren, biolog sa Monaš univerziteta u Australiji i koautor studije.

Tokom istraživanja, napravljeno je više od 100 snimaka visoke rezolucije, koji su pokazali iznenađujuće razlike u strategijama napada među zmijama.

Zmije iz porodice Viperide obično su napadale iz sklupčane pozicije, ugrizajući plijen u roku od 0,1 sekunde, što je brže od takozvanog refleksa-iznenađenja kod većine sisara (što znači da plijen praktično nema šanse da pobjegne).

Predstavnici porodice Elapide napadali su podmuklije. Oni bi se nečujno privukli bliže plijenu, smanjujući razdaljinu potrebnu za udar, a zatim bi nekoliko puta opuštali i ponovo stezali vilice “vjerovatno da bi produžili protok otrova”, navodi se u studiji.

Novi uvid u mehaniku ugriza

Naučnici su takođe proučavali i dvije zmije iz porodice Kolubride - Boiga dendrofila i Toxikodrias pulverilenta. One su ubrizgavale otrov pomoću zuba koji se nalaze u zadnjem dijelu gornje vilice.

Ovo istraživanje pruža novi uvid u evoluciju i mehaniku zmijskih ugriza, ali i potencijalne medicinske implikacije - jer bolje razumijevanje načina ubacivanja otrova može pomoći u razvoju efikasnijih protivotrova.

Naučnici planiraju da u budućim studijama ispituju da li veličina plijena utiče na način napada i količinu otrova.

“Iako zmijski ugriz traje manje od sekunde, sada znamo da se u tom djeliću vremena odvija izuzetno složena biomehanika”, zaključuje tim autora, prenosi "Telegraf".