Kritika nije isto što i jednostavno iskazivanje nečega što nam smeta. Potrebno je da partneri jedno drugome mogu iskreno da kažu šta im je zasmetalo, ali ako se u to dodaju reči "uvijek" ili "nikad", vjerovatno imate posla s kritikom. Kada se "ne slušaš me" pretvori u "ti me nikada ne slušaš", to je kritika.

"Ako postoje nezadovoljene potrebe u vezi, ponekad će biti 'umotane' u kritiku, ali kada se iskažu tako još je manja vjerovatnoća da će biti ispunjene i zadovoljene", navodi terapeutkinja Elizabet Ernšo.

Ako se kritici doda i prezir, dobijamo još goru stvar. Jedini cilj takvog govora je da se druga osoba uvredi i ponizi. Primjer bi bio, niste izbacili đubre iako je trebalo to da uradite. Umjesto "đubre nije izbačeno", dobijate najprije "nikad ne izbacuješ đubre", a potom i "zar ne umiješ da izbaciš đubre, pa dijete od pet godina bi to umijelo da uradi".

"Prezir je najgori od svih signala koji najavljuju razvod", naveo je Gotman, na čijem spisku "jahača apokalipse" su osim prezira i kritika, agresivna odbrana i ćutanje.

"Prezir je pojačana kritika zato što zauzima položaj superiornosti. Druga strana koristi posramljivanje i zlonamjernost da bi vas spustila", objašnjava Ernšo.

Šta je poenta ovakvog razgovora? Partner ili partnerka žele nešto od vas, ali umjesto da to kažu, pokušaće da vam povrede osjećanja kako biste to uradili. Ili u još gorem slučaju, ne žele ništa osim tih povrijeđenih osjećanja.

"Veza neće preživjeti ako se jedan ili oba partnera služe ovakvim govorom samo kako bi povredili drugog. Ta dinamika kasnije vodi u emocionalno zlostavljanje", objasnila je Ernšo.