Prema novoj studiji, ženama muževi izazivaju više stresa nego djeca. Еvo šta stručnjak za odnose i neki roditelji imaju da kažu o tome, uz savjete kako da se ovaj pritisak smanji.
Nema sumnje da se žene suočavaju sa brojnim izazovima. Za majke, najsloženiji životni proces, u kojem se prilagođavaju značajnim promjenama u svom tijelu i psihi, počinje porođajem. Ova seizmička promjena često dolazi sa dodatnim teretom nošenja najvećeg dijela mentalnog opterećenja, što može dovesti do roditeljskog sagorijevanja, odnosno burnauta.
Tako da vjerovatno nije iznenađujuće da je studija koju je sproveo Tudej (Today), na preko 7.000 majki zamoljenih da prijave nivo stresa, dala prosječan nivo stresa od 8,5 od 10 po mami. Njihov najveći prijavljeni stresor? Njihovi partneri.
Za 46 odsto tih mama, partneri su veći izvor stresa od djece. Ovo je prilično stereotipni trop u vezi, da će muški partner biti uzrok beskrajne iritacije. Roditelji sa kojima su razgovarali novinari portala Gud tu (Good to) uglavnom se slažu sa rezultatima ovog istraživanja, terapeutkinja je podijelila načine kako da se ovaj problem prevaziđe.
Zašto muževi toliko nerviraju žene
Džordžina Starmer je registrovana savjetnica koja je specijalizovana za pomaganje ženama da budu srećne i sigurne u svojim odnosima. Džordžina kaže: „Kad je riječ o mužu i ženi, ili bilo kom modelu zajedničkog roditeljstva, dinamika se može osjećati kao pomjeranje pijeska. Kao neuravnotežena borba za moć. Možda osciliramo između ‘dobrog policajca’ i ‘lošeg policajca’. Možda se ne možemo složiti oko toga kako biti roditelj. Možda je u jeku ljutnja ili ogorčenost zbog povlačenja tereta u kućnim poslovima. Ili u odlukama oko novca, kućnog života, druženja i još mnogo toga. Postoji toliko mnogo potencijalnih pokretača neslaganja, a mi smo često umorni ili preopterećeni fizičkim ili mentalnim teret svega što treba da se uradi, a to ponekad znači da umesto da nađemo podršku našeg partnera-roditelja, zapravo možemo da se osećamo kao da on jednostavno dodaje dodatnu težinu našem životu.“
Studija je takođe otkrila da majke najviše naglašavaju da nemaju dovoljno vremena da sve završe, a tri četvrtine majki sa partnerima je izjavilo da obavljaju većinu roditeljskih i kućnih obaveza. Svaka peta kaže da je nedostatak pomoći partnera ogroman izvor svakodnevnog stresa.
Mama dvoje dece, Lusi, slaže se sa ovim. Ona kaže: „Ja radim od kuće, a moj muž radi malo od kuće malo iz kancelarije. On uvijek završi prije mene i izgleda kao da radi manje sati. Nikada ne prestaje da me iznenađuje kako može da uđe u kuću i ignoriše prljav veš koji treba skloniti, i mašinu za pranje sudova koja treba da se napuni, ili da se isprazni, i svaki drugi kućni posao…“
Mama troje djece, Kejt, osjeća se slično. „Kada je moj muž prihvatio posao koji je značio da će biti odsutan, laknulo mi je. Iskreno, život je bio mnogo lakši bez njega u kući. Pokušavala sam da ga angažujem na kućnim poslovima – za svaki posao koji bi preskočio da odradi, lijepila sam po kući stikere sa pozdravima, ali ništa od toga. Sad zbog posla nije tu i mnogo mi je lakše jer ne moram više bar za njim da idem i sređujem.“
Džoržina kaže da se ovim osjećanjima može upravljati i da postoje načini da se krene napred.
Šta da radite ako vas partner nervira
Razumijevanje šta se dešava. Džordžina kaže: „Postoji uobičajeni obrazac gdje jedan roditelj prigovara drugom. Možda je to zbog mašine za pranje sudova, kasnih izlazaka ili trošenja novca. Neki od ovih prigovora mogu biti u šaljivom tonu. Ali ako se redovno osjećate anksiozno, iritirano ili ljuto, razjasnite šta se zapravo dešava. Da li je u pitanju način na koji se obavlja određeni zadatak? Ili je to opšti problem u vašem odnosu? Možda ćete otkriti da drugi aspekti života utiču na vas i daju vam osjećaj ljutnje ili iritacije, a da se dio toga usmjerava prema vašem partneru. Kada razjasnimo šta nas iritira, pomaže nam da shvatimo svoja osjećanja.
Komunikacija. Džordžina dodaje: „Kada znamo šta nas muči, sljedeći korak je razmisliti kako ćemo to komunicirati. To može zvučati zastrašujuće. Ali vjerovatno već to radite, iako na manje zdrave načine. Tihi tretman, udaranje vratima, prekorijevanje. Zamislite kako bi bilo da mirno i osjetljivo izrazite svoja osjećanja. Koristite „ja-izjave“ da izrazite svoja osjećanja, umesto da to izgleda kao napad na drugu osobu.
Budite otvoreni za povratne informacije. „Jedna stvar je razumjeti šta se dešava i početi da razgovaramo, ali drugi dio je da priznamo da naš partner možda ima nešto da kaže takođe. Da bismo napredovali, treba da budemo otvoreni za njihove konstruktivne povratne informacije.“
Zapamtite da uživate jedno u drugom. Kada imamo djecu, lako je izgubiti osjećaj ko smo mi. Naš identitet postaje potčinjen identitetu majke, oca, roditelja čiji je zadatak da brine o djeci. Veoma je važno zadržati osjećaj svog ličnog identiteta. To važi i za ‘identitet’ vašeg odnosa. Da se sjetimo stvari koje nam se sviđaju kod drugog, da se zabavljamo zajedno, da razmišljamo o izlascima i intimnosti, čak i kada te stvari moraju da idu u drugi plan na neko vrijeme“, piše Zadovoljna.rs.
