Temeljeno na ranijim istraživanjima po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski naučnici su u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije toga razdoblja. 

Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 odsto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 odsto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci. 

Naučnici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o sopstvenom djetinjstvu koja smo čuli od drugih. 

"Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima", kaže vodeća autorka studije Šazija Ahtar sa Univerziteta u Bredfordu. 

Iako su mnogi i dalje uvjereni da se radi o pravim sjećanjima, Ahtar tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva. 

"Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrjevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas", naglašava ona. 

I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno da 'intervenišemo' u sjećanje i promijenimo ga.