Heroj ove teške životne priče je jedan hrabar djed iz Tuzle koji je prije pet godina pokrenuo postupak preuzimanja starateljstva nad trojicom svojih unuka.
Naime nakon razvoda sina i snajke djed je riješio da preuzme brigu o unucima, tada je dobio bitku a danas je jedan ponosni djed-roditelj na uspjehe, slobodno možemo reći, svojih "sinova."
Nije mu bilo ni malo lako i kako sam kaže:"Valja tri muškarca izgurati, izveo sam ih na pravi put".
Prije pet godina je Alena, Anesa i Amela napustila majka a otac nije imao uslove da o njima brine. Takve okolnosti su dovele do toga da je život ove djece trebalo da se nastavi u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Djed to nije želio da dopusti i od tada je krenula borba Jusufa Mujića (67) i njegove supruge.
"Kada tako nešto čujete, to je jedan veoma težak i jak udarac, jedna naporna borba. Pola godine sam se borio da oni ostanu kod mene. Najmlađi je imao samo dvije godine i kako ih dati u dom pored živog djeda i babe. Ja sam ih uzeo u ruke i doveo svojoj kući", rekao je Jusuf Mujić.
Nakon uspješnog završetka programa oko hraniteljstva, Centar za socijalni rad, dodijelio im je unuke. I ako briga o djeci nije nimalo laka, Jusuf ističe da za njega briga nije teška i da bi opet sve ponovio.
"Želja svakog djeda jeste da mu unuci budu uspješni. Tu borbu nisam ni osjetio, jer kad nešto želiš i hoćeš onda se to i savlada bez problema, mada bilo je i napornih trenutaka. Valja tri muškarca izgurati", dodao je Jusug Mujić za Jutjub kanal RTVSLON.
Najmlađi Amel imao je samo dvije godine kada su brigu o njemu preuzeli baka i djed. Sada je drugi razred osnovne škole. Bavi se karateom i kako kaže, ima velike snove.
"Želim da budem policajac kad porastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac" rekao je Amel Mujić.
Karateom se takođe bavi i jedanaestogodišnji Anes. On u budućnosti želi da bude trener karatea.
"Nikakav drugi posao neću da imam. Želja mi je samo da budem trener", rekao je Anes.
Kao najstariji, Alen je od njih trojice najuspješniji karatista. Ima preko 44 medalja sa različitih takmičenja. Prvu medalju osvojio je sa deset godina. Svaku je posvetio prvenstvno sebi: "Cilj mi je bio da budem najbolji. Da bih imao bolju sliku sebe i da me ljudi gledaju drugačije", rekao je Alen.
Objašnjava da je kao najstariji, od početka svjestan šta su djed i baba uradili za njega i braću.
Roditelji ovih skromnih i dobrih dječaka, razveli su se, zvanično, prošle godine. Sud je starateljstvo dodijelio djedu, uz povremene posjete roditeljima. Anes koji je sa pet godina doživio tešku sudbinu, sada kada je odrastao shvatio je šta se zapravo desilo. Ipak, kontakt sa roditeljima nije čest.
"Imam njihov broj, ponekad se dopisujem sa ocem, nekada me i nazove pa pričamo. Imam i mamin broj ali sa njom se ne čujem, odgovorim samo kada mi pusti poruku, a to je jako rijetko", rekao je Anes.
Zbog njihove herojske pomoći njima, unuk kaže da nastoji da im niko od njih trojice ne pravi probleme.
"Prvo da ih ne sekiramo, jer su stari, a pomažem im i oko brige o mlađoj braći jer neko mora" objasnio je Alen.
Za ponosnog djeda, svaka medalja ali i dobra ocjena u školi suze su radosnice za njega. "Ja sam veoma ponosan, malo je to teško i opisati. Imam 67 godina i nadam se da sam učionio za njih koliko sam mogao" zaključio je Jusuf Mujić.
