Tamara Perović i Perica Nikolić tvrde da roditeljstvo može da bude lako i zabavno. Iako imaju šestoro djece, ne odriču se svojih snova koji, naravno, uključuju i brojnu porodicu.
Oni već deceniju žive u Crnoj Travi, u mahali Obradovci u kojoj ima 20 praznih kuća.
"Jedini smo stanari ove mahale, a svoje porodično gnijezdo smo svili na imanju koje sam naslijedila od babe Jorgovanke, a ona od svoje babe Vojislave. Tu imamo baštu, kupine, maline, lješnike, i trudimo se da stvorimo samoodrživo domaćinstvo", priča Tamara.
Sve to i nije toliko čudno jer, u današnje vrijeme, mnoge porodice traže humaniji model življenja. Međutim, Tamara je riješena da njena porodica živi u skladu sa prirodom, ali ne i izolovano, daleko od svijeta.
Željela je da bude novinar, pa je počela na sajtu i na Instagramu da piše blog kao Tamama, koji je za kratko vrijeme stekao mnogo pratilaca.
"Zamislila sam da ću tu pisati o avanturama jedne porodice sa mnogo djece. Jer, priznaćete, ima baš interesantnih tema kada ne odustajete od toga da živite zanimljivo, sadržajno i da putujete uprkos djeci koju mnogi doživljavaju kao prepreku. Dimitrije (12) i Nikolina (7) idu u školu do koje ima pet kilometara, ali smo suprug i ja i tu dobro organizovani. Valentina (6), Katarina (5), Martin (3) i Ognjen, koji ima tek 7 mjeseci, uživaju kada smo na okupu, gdje god da smo. Živjeli smo i u staroj kući i u stanu sa novim namještajem i sad u ovoj koju polako opremamo. I njima ništa od toga nije važno. Dokle god imaju mjesta za igru, mogu slobodno da se kreću, dokle god kućom odzvanja smijeh, oni su srećni", priča ona.
Ova osmočlana porodica funkcioniše tako što od prvog dana i prvog djeteta u svemu učestvuju zajedno.
"Mi ne pomažemo jedno drugom, mi zajedno odgajamo našu djecu. Mijenjanje pelena se često uzima kao simbolika tog tatinog učestvovanja u odgoju, ali da bi se odgajila djeca potrebno je mnogo više od prebrojavanja ko je koliko puta promijenio pelene", kaže Perica dok u krilu drži Ognjena.
Ovo dvoje urbanih ljudi znaju da je njihovom drugačijem životu mnogo pomogao internet koji im omogućava rad, mnogo informacija, te laku i brzu komunikaciju.
"Počelo je sa blogom, a danas se uspješno bavim digitalnim i mrežnim marketingom. Znate, ja sam od onih koji su uvijek željeli više od života. Ne znam tačno kako bih objasnila to onima koji me ne razumiju, a oni koji se isto tako osjećaju će me shvatiti. Iz mog okruženja to nikad niko nije razumio. Većina ljudi se miri sa tim da treba naći stabilan državni posao, šta god to značilo. Ja sam ovaj posao napravila stabilnim, ali osim stabilnosti donio mi je i ljude koji razmišljaju isto kao ja, koji se ne mire sa tim da to nešto tako treba već su spremni da prave promjene koje će ih dovesti do toga da bude kako žele a ne kako mora", kaže Tamara kojoj i djeca tepaju Tamama.
Mnogo je tema o kojima Tamara piše, a sve su životne. Kao da se rukovodi onim – posao, kuća, porodica, šta ti više od toga treba.
"Trebalo mi je ono nešto sa čime ću osjećati potpunu slobodu, sa čime ću osjećati veću sigurnost, sa čime mogu da dostignem sve svoje ciljeve ne zato što tako treba nego zato što jednostavno želim. Želim da putujem. I putovala sam za ovih godinu dana više nego za cijeli život. I tek ću. Putujemo sa djecom i uživamo kad god nam se pruži prilika i kada se organizujemo. Ljepše je i lakše kada idemo svi zajedno, ali putovala sam i sama s djecom. Еto, bila sam sa djecom sama u Novom Sadu, a išli smo autobusom", priča ponosna majka.
Ne krije ni teške trenutke za koje kaže da njene ruke i leđa to najbolje pamte. Bebu nosi u nosiljci, kćerkici se prispava, pa mora i nju da nosi. Usput se obavezno "natovari kao magare, kičma hoće da pukne“, a ipak je zadovoljna jer je uspjela.
Očigledno voli izazove i voli da pomjera svoje granice.
Naša djeca nemaju mnogo, ali su srećna
"Mnogo puta smo se selili. Pritom često i putujemo. Izmijenjali smo stanove, kuće, hotele, apartmane, planine, ravnice, sela, gradove… Često me pitate kako djeca prihvataju sve te promjene, a njima ne smeta promjena klime ni kreveta. Raduju se svakoj novoj 'kući' ali ne otpisuju prethodne. I u svakom trenutku uživaju. Vole da sa nama otkrivaju nova mjesta i da istražuju", govori Tamara.
Na pitanje kako njih dvoje uspijevaju da održe svoj odnos, zgledaju se i kroz smijeh priznaju da nije lako.
"Mi vodimo svakodnevnu borbu za to. Za nas kao par. To je veliki izazov jer su djeca non stop sa nama. A kada vas neko stalno vuče za nogavicu i zove mamu ili tatu teško je razmišljati o partnerskim odnosima. Ali nije nemoguće kada to želite i kada se trudite", kaže Perica.
A kako tako mnogočlana porodica slavi najveći hrišćanski praznik Vaskrs?
"Pamtim Vaskrs koji smo svi zajedno proveli na Tari i bilo nam je predivno. Kada smo kod kuće onda je to prava akcija jer se svi angažujemo oko farbanja jaja. Obojimo i do 100 jaja, da bude za sve. Najviše ih je u lukovini, ali i djeca vole da šaraju, pa bude svakakvih. Da ima za goste, ali da i mi ponesemo drugima. Naša djeca nemaju mnogo ali su srećna, zdrava i ispunjena djeca. Ja mislim da samo na selu možemo da napravimo nešto, da zaradimo kako bi sutra mogli da ih školujemo i pošaljemo na fakultet. Sreća je u porodici, a ne u milionima. I bez velikih para su već vidjeli i doživjeli mnogo toga. Bili su u Prateru, u Prirodnjačkom muzeju u Beču gdje su baš uživali, obišli naše planine… Tek nas čeka mnogo lijepog", s rješenošću, jakom voljom i optimizmom kaže Tamara, piše ŽenaBlic.
