Tata heroj: Aleksandar ima 12 djece i sam brine o njima

Jedan takav primjer jeste Aleksandar Aleksejev (45) iz Moskve. Ovaj nevjerovatni otac sam odgaja ne dvoje, troje - već dvanaestoro djece!

Ekonomija

Zaplijenjeno više od 50.000 falsifikovanih igračaka "Labubu"

Aleksandrova supruga se teško razboljela nakon rođenja najmlađeg sina, pa je bio prinuđen da preuzme sve obaveze i brigu o porodici. Najmlađi sin ima devet, a najstariji 22 godine. A kada Aleksandra pitate čime se bavi, odgovara:

"Djeca su mi postala najveća strast. Uz pravno i ekonomsko obrazovanje, namjerno sam završio i pedagoški fakultet da bih ih bolje razumio", ispričao je za ruski portal aif.ru.

"Željeli smo veliku porodicu"

Danas je troje ili četvoro djece uobičajeno, ali više od toga je ipak pomalo iznenađujuće. Kako je uopšte došlo do toga da zasnuju tako veliku porodicu, Aleksandar kaže:

"Supruga i ja smo iskreno željeli veliku porodicu. Nikada nismo razmišljali o tome da se ograničavamo. Šta god Bog da – tome se radujemo. To je kao kad vam neko povjeri dobar posao: ako vidi da se snalazite, povjerava vam sve više zadataka. A vi ih prihvatate sa zahvalnošću. Tako je i s djecom – svako dijete je dar. U njima vidiš novi svijet, ponovo prolaziš kroz sopstveno odrastanje, učiš da saosjećaš i razumiješ", ispričao je ovaj posvećeni tata i objasnio kako se poimanje svijeta, emocije, pogledi mijenjaju kada postanete roditelj:

Srbija

Sudar dva kamiona u tunelu, iz jednog curi tečni gas

"Kada si mlad, tuđu bol doživljavaš površno. Ali kada tvoje dijete pati, cijeli tvoj svijet se preokrene. Sve bi dao da njemu bude lakše", kaže i dodaje da se čak i ljubav prema supruzi menja kada stignu djeca, da dobija neku novu, dublju dimenziju:

"Počinješ drugačije da voliš i suprugu. Nekada je ona bila samo lijepa djevojka u koju si se strastveno zaljubio, a sada je majka, žena koja je donijela novi život. To je pravo čudo".

Navike koje se prenose s koljena na koljeno

Aleksandar ističe da je porodica iz koje je potekao dosta uticala na njegov odnos prema djeci i supruzi.

"Moj otac sada ima skoro sedamdeset godina, i još uvijek ne zna za odmor i penziju. Takve radne navike se jednostavno usvoje. Tako i moja djeca gledaju na mene i uče. Dijete ne može samo da sedi s telefonom u ruci, mora da ima obaveze, školske zadatke, sport, kućne poslove".

Po njegovom mišljenju, djeca moraju stalno da budu aktivna, da imaju zadatke, a otac da u svakom trenutku bude spreman da priskoči u pomoć.

Spremanje i kuvanje po rasporedu

O tome kako izgleda svakodnevna organizacija posla u kući, ko sprema, čisti ko kuva, i kako je proteklo prilagođavanje na nove zadatke, ovaj požrtvovani tata kaže:

"U početku su s nama živjeli moji roditelji, baka i deka. Mnogo su mi pomogli dok su djeca bila mala. Sada žive odvojeno. Ponekad dolazi dadilja, a povremeno i volonteri, ali u suštini – sve radimo sami", kaže i dodaje da, kada je riječ o kuvanju, svi učestvuju!

Svijet

Sve više nezaposlenih u EU

"Svi redom kuvamo, počev od dvanaeste godine. Imamo tačan raspored i jelovnik u kome piše ko šta priprema. Zahvaljujući modernim aparatima, i mlađi mogu da naprave jednostavna jela. Na primjer: izmjeri dvije šolje pirinča, četiri šolje vode, uključi aparat – i gotovo. Starije kćerke obožavaju da prave slatkiše. Najvažnije je da ih ne prisiljavate – kad kuvaju iz zadovoljstva, nastaju prave kulinarske čarolije. Moja osamnaestogodišnja Anjuta nedavno je počela ozbiljnije da uči kuvanje i pravi poslastice nekoliko puta nedjeljno. Najviše voli da pravi baklavu – svi jedva čekaju, pa krišom uzimaju još nedovršeno, a ona se ljuti", ispričao je kroz smijeh.

Čišćenje je takođe po rasporedu. Ako mlađi nešto površno očiste, stariji ih opomenu, jer ne žele sutradan da sređuju duplo.

Strog, ali pravedan otac

A da li je strog ili možda previše blag ili popustljiv otac, Aleksandar kaže:

Savjeti

Kako na najbolji način pripremiti kiseli kupus kod kuće

"Mislim da 'blag' nije prava riječ. Deda Mraz je blag. Roditelji moraju da budu strogi – ali iz ljubavi. Ako nisi strog kad treba, možeš da ugroziš dijete. Ako pretrči ulicu na crveno, naravno da ćeš ga zaustaviti odlučno. To nije grubost, to je briga".

"Svi su toliko različiti"

Vaspitanje dvanaestoro različite djece zahtijeva konstantno prilagođavanje situacijama, ali i karakterima.

"Najgore što roditelj može da uradi jeste da vaspitanje vidi kao muku. Ne treba misliti kako je to 'težak posao'. Kada se toga oslobodiš, sve postaje lakše. Ako sin pravi nestašluke – primijenićeš jedan pristup; ako je drugi emotivniji, postupićeš drugačije".

"Njih je dvanaestoro, i svako je potpuno drugačiji. Zato ni pristup ne može da bude isti. Problemi postoje samo u našoj glavi. Kad se pojavi prepreka – rješavaš je, ne žališ se. Svaki roditelj bi trebalo da se sjeti sebe kao djeteta – zar i mi nismo griješili, varali, kršili pravila? Pa čemu onda previše stroge kazne kad smo i sami bili isti?", dodaje ovaj tata heroj.

Bez telefona i računara

Aleksandar se protivi savremenom načinu odgoja djece koja najviše vremena provode uz telefone.

Scena

''Baviću se prostitucijom'': Ana Nikolić u očaju nakon što je skinuta s leta u Dubaiju

"Dugo nismo imali ni računare ni telefone. Ne znam da li je to bila greška, ali i dalje vjerujem da dijete treba što duže da živi izvan digitalnog svijeta. Pošto nemaju telefone, mnogo čitaju. Imamo ogromnu biblioteku, na hiljade knjiga. Prijatelji mi ih često poklanjaju jer znaju koliko volim da čitam. Djeca obožavaju da prepričavaju i diskutuju o pročitanom. Djecu treba prihvatiti kao darove – poslanike koji vas mogu izvući iz svakog teškog stanja. Kad imate dijete, ustajete, borite se, trudite se. Ona vas pokreću i daju vam snagu da živite", priča Aleksandar.

Poslije škole idu na sport, ples, pjevanje, sviraju instrumente. Sve ono što i druga djeca rade – samo u većem broju.

"Redovno posećujemo muzeje, izložbe. Svake godine idemo u porodični kamp gdje borave i roditelji i djeca. Volimo da plovimo kajacima, a učestvujemo i u maratonima na 5–10 kilometara. Poslije trke okupimo se svi zajedno i slavimo male pobjede", ističe Aleksandar, a na pitanje koje mu mnogi često postavljaju: "I jedno umije da bude mnogo, zar 12 nije previše?", kaže:

"Ako stalno kukate: 'Opet ovaj mali traži nešto, opet viče', život će vam izgledati kao kazna. Ali ako dijete posmatrate kao čudo, kao izvor radosti – svako novo dijete postaje prilika da otkrijete novi svijet, nova osjećanja. Nijedan prijatelj ne može da vam pruži takav razgovor kao vaše dijete. Djecu treba prihvatiti kao darove – poslanike koji vas mogu izvući iz svakog teškog stanja. Kad imate dijete, ustajete, borite se, trudite se. Ona vas pokreću i daju vam snagu da živite", zaključuje, Aleksandar prenosi "Jumama".