Uloga roditelja u prevazilaženju anksioznost kod djece

Ono oko čega se stručnjaci slažu jest činjenica da su se životi današnje djece i mladih u velikoj mjeri promijenili unazad dvadesetak godina, prije svega kada su se mali ekrani polako, ali sigurno ušunjali u svaki kutak domova.

Ali, još je nekoliko razloga zbog čega je došlo do narušavanja podržavajućih odnosa između djece i staratelja, što znači da glavni zaštitni faktor u životima djece, stabilna, emocionalno povezana i sigurna obiteljska okolina nažalost, često izostaje.

Anksiozni poremećaj kod djece

Poremećaji iz anksioznog spektra mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali kod predškolske djece smatraju se rijetkima, s obzirom na to da se određene anksiozne pojave (kao što je odvajanje od skrbnika, strah od nepoznatih i sl.) smatraju razvojno prihvatljivima.

Scena

Zdravstveno stanje glumca sve lošije: Brus Vilis jedva prepoznaje članove porodice

Smatra se da se kod djece školske dobi anksiozni poremećaji javljaju u oko 3 % slučajeva, dok je kod adolescenata taj broj veći, posebno kod djevojčica (oko 10 %).

Kod svih anksioznih poremećaja zajednički simptomi temelje se na strahu, zabrinutosti, teskobi i osjećaju nesigurnosti, što značajno sprječava dijete u normalnom emocionalnom razvoju.

Prije zaključivanja o simptomima anksioznosti kod djece nužno je uzeti u obzir prve razvojne godine koje su praćene mnoštvom promjena koje se brzo izmjenjuju i najčešće ne nose sa sobom ozbiljnije anksiozne smetnje, ali ih je važno pratiti i reagovati ako se pojave komplikacije.

Svijet

Misteriozni nestanak malog Olivera: Otac dječaka nudi nagradu od 100.000 evra da sazna gdje je

Dok kod odraslih jednostavnije možemo dokučiti uzroke anksioznih smetnji zbog njihovog zrelijeg kognitivnog razvoja, kod djece je to malo teže upravo zato što djeca tek u dobi od dvije godine imaju razvijenu sposobnost imaginacije, odnosno zamišljanja budućeg lošeg ishoda koji se još nije dogodio, a zbog kojeg mogu početi razvijati osjećaje zabrinutosti i straha.

Već u dobi od osam mjeseci bebe pokazuju znakove privrženosti svojim primarnim starateljima, posebno majci, zbog čega počinju razvijati strah od odvajanja i separacije. Čak i zbog kratkotrajnih odvajanja mogu pokazivati snažne reakcije uznemirenosti, plača i traženja majke.

Separacijska anksioznost je razvojna faza koja obično prolazi u dobi od otprilike tri godine. Ako se nastavi u kasnijim godinama, može ukazivati na predispozicije za razvoj ozbiljnijih anksioznih smetnji.

Republika Srpska

Vučić: Svi u svijetu znaju kako su okupacioni gaulajteri donosili odluke protiv Dodika

Sukladno ovome, možemo zaključiti da je anksioznost u određenoj mjeri normalna razvojna pojava, ali ako s vremenom ne nestaje, važno je provjeriti simptome i potražiti stručno mišljenje.

Anksiozno dijete – za što se djeca brinu?

Djeca brinu o mnogo čemu i, nažalost, osjećaju se usamljeno u svojim brigama zato što mnogi odrasli istima ne pridaju važnost.

U ranoj dobi djeca se boje uglavnom nestvarnih pojava, kao što su čudovišta ili drugi izmišljeni likovi ispod kreveta ili u ormaru. Ponekad se brinu o prirodnim nepogodama koje je nemoguće kontrolisati, a zatim o svojoj porodici, posebno roditeljima.

BiH

U stradalnom selu Brižina niče prva spomen-kapela posvećena ubijenoj srpskoj djeci

Kako odrastaju, tako se brige sve više mogu zapetljati, pa se počinju brinuti o odnosima između važnih ljudi. Takođe se brinu za svoje živote i živote svojih roditelja, odnosno da ne ostanu sami i bez zaštite.

Sve je izraženiji strah od smrti i ozljeda, trajnog razdvajanja i dugotrajnih izbivanja. Često te brige proživljavaju sami, u svojoj glavi i zamršenim mislima, a ponekad i pokušaju podijeliti brigu s roditeljima na što često ne dobiju ozbiljno shvatanje, što je veliki problem jer se tako stvaraju nove brige i podloga za ozbiljnije poteškoće.

Anksioznost kod djece školske dobi postaje složeniji problem, zato što djeca počinju brinuti o brojnim situacijama vezanima za školu (prozivanje u razredu, loše ocjene, zahtjevni učitelji, nerazumijevanje sadržaja, prihvaćanje od strane vršnjaka, sudjelovanje u aktivnostima s prijateljima i sl.).

Svijet

Drama u Njemačkoj: Hrvat izbo komšije, pa napao policajce noževima

Anksioznost kod adolescenata više se uočava kroz socijalnu anksioznost zbog izraženije potrebe za pripadanjem vršnjačkoj grupi. S vremenom dolazi sve više situacija o kojima djeca mogu brinuti, a ako ne postoji podržavajuća odrasla osoba s kojom dijete može razgovarati i dobiti sigurnost i ljubav, anksioznost pušta korijene i prerasta u ozbiljan problem.

Anksioznost kod djece – simptomi

Anksiozni poremećaji temelje se na zabrinutih i teskobnih mislima koje stvaraju uznemirenost i strah.

Kod djece se počinju primjećivati u stalnim pitanjima o budućim lošim ishodima, a slijede ih i fizičke manifestacije anksioznosti (nervoza, bolovi u trbuhu, glavobolje, odbijanje i nemogućnost odlaska u školu, ubrzano kucanje srca i sl.).

Često se javljaju i problemi sa spavanjem, posebno uspavljivanjem i održavanjem sna. Mogu se pojaviti i noćne more, poteškoće s pamćenjem i koncentracijom. Kod školske djece poteškoće s praćenjem nastave i loš školski uspjeh mogu ukazivati na to da je dijete preokupirano brigom.

Hronika

Ubile baku zbog "vudu magije": Motiv stravičnog zločina u Beogradu nikada nije otkriven

Anksiozno dijete pokušaće se zaštititi izbjegavanjem situacija koje ga uznemiruju. Vjerojatnije će se izolovati i odbijati socijalne situacije.

Uznemirenost zbog odvajanja od roditelja (kod djece u školskoj dobi) često je jasan znak anksioznosti, a najčešći anksiozni poremećaji su separacijska anksioznost, socijalna anksioznost i anksiozni poremećaj.

Važno je prepoznati djecu koja su osjetljiva i manje sklona stvaranju novih iskustava. Kod takve djece veća je vjerojatnost razvoja anksioznih misli, posebno ako u svojoj okolini imaju primarne skrbnike koji svojim postupcima doprinose trajanju istih.

Međutim, čak i kod takve djece adekvatnim i podržavajućim pristupom moguće je spriječiti razvoj anksioznih smetnji i osigurati adaptivna ponašanja.

Anksioznost kod djece – terapija

Najadekvatnija terapija za anksioznost kod djece je kognitivno-bihevioralna psihoterapija, pristup koji se temelji na učenju strategija nošenja s tjeskobnim mislima i emocionalnim stanjima koja dovode do izbjegavanja određenih situacija.

Uz adekvatnog terapeuta djeca moraju imati roditelje ili druge primarne skrbnike koji će ih razumjeti i pomoći im u nošenju briga i problema.

Zdravlje

U gel lakovima pronađena opasna supstanca koja može uticati na plodnost

S obzirom na to da živimo u izrazito neizvjesnim vremenima, očekivano je da su i roditelji pod određenom vrstom pritiska koji mogu prenijeti na djecu, ali to je alarm i za njihov vlastit rad na sebi i nošenje sa situacijom.

Osim što ne bi smjeli omalovažavati dječje brige i teskobne misli, roditelji bi takođe trebali dopustiti djeci odrastanje s prilikama za razvoj vještina rješavanja problema kako bi se mogla adekvatno nositi s prijetnjama koje im život stavlja na put.

Današnje generacije postale su prezaštićene, zbog čega nerijetko propuštaju situacije u kojima bi mogle naučiti ugodno se osjećati s određenom razinom nelagode i teskobe. Tačnije, roditelji često umjesto svoje djece preuzimaju izvršavanje određenih zadataka, umjesto da im pruže mentorstvo i ohrabrenje sa strane kako bi se pokušala nositi s određenom razinom stresa te tako razvila osjećaj samopouzdanja koji proizlazi iz savladavanja malih i velikih životnih izazova.

Svijet

Trampova naredba pala pred sudom: Pasoši za transrodne i nebinarne i dalje važe

Čak su i određene studije pokazale da djeca lišena takvih situacija, nužnih za adekvatan emocionalni razvoj, postaju sklonija razvoju tjeskobe.

Stoga je važno potaknuti roditelje da pomognu djeci da se suoče sa svojim brigama umjesto da im prilagode okolinu u kojoj samo naizgled nema briga. Shvatite ozbiljno dječje brige i pružite podržavajući razgovor i razumijevanje bez da rješavate situacije umjesto svoje djece.

(Dnevnik.hr)