Autor:
ATVKomentari:
0
Autor i voditelj muzičkog takmičenja "Nikad nije kasno" Žika Jakšić prisjetio se perioda služenja vojnog roka i događaja zbog kojih je, kako kaže, završio iza rešetaka.
Kako je rekao, na taj period danas gleda sa dozom nostalgije i smatra ga zanimljivim životnim iskustvom.
- Svi kukaju na vojsku, meni je to bio super period. Išao sam u zatvor na 7 dana zato što sam tri puta išao na ručak. Pošto u Somboru imaju tri menze, ja sam išao u svaku da ručam. To je cirkus bio kada su me uhvatili. Bio sam dobar vojnik, mada sam prva tri mjeseca redovno čistio VC. Zaradim kaznu do dnevnika, pa je moje ime stalno bilo na tabli - ispričao je Jakšić svojevremeno.
Žika je vojni rok služio 1983. godine, a na služenje je otišao sa povredom koju je zadobio neposredno prije polaska
- Zabavljao sam se sa nekom djevojkom, ma mnogo smo se voljeli. Trebalo je da krenem u vojsku za dva dana, i ja budala, raskinem sa njom dva dana pred polazak, iz čista mira. A kakva je to ljubav bila. Te iste večeri odem sa društvom u hotel na neku proslavu i kad je krenula pesma od Tozovca "Nije sve još prošlo", dohvatio sam flašu sa stola i razbio sebi o glavu. Pukla mi je arkada, lila mi je krv - prisetio se Jakšić za Grand.

Scena
Žika Jakšić napisao testament: Ko će naslijediti imovinu?
Podsetimo, nakon preseljenja u Štutgart, njegov život se potpuno preokrenuo, kada su uslijedili raspad braka i prekid rada muzičkog sastava.
- Nisam pao na nulu, pao sam ispod nule, to je bilo u razmaku od 8, 9 mjeseci. Prije toga imam bend "Ritam srca", mi sviramo, super sve, živimo u Štutgartu, sinčić Andrija ima 5 godina, trebao da je pođe u školu, žena ima svoj posao, ona ostavlja svoj posao, ja ostavljam sve to, odlazim gore, prolazi 9 mjeseci, ja u Štutgartu nemam više brak, orkestar mi se rastura i 100.000 evra duga, a ja do tada nikad nikom nisam dinar dugovao. To je toliko opterećenje bilo za mene, pogotovo što dug nije bio na moje ime, već na ime tadašnje supruge. Na nju se vodio lokal jer ima njemačko državljanstvo, inače je iz naših krajeva - rekao je Žika.
- Sjećam se, legnem noću, osjećam strahove, to su strahovi od egzistencije, neizvesne budućnosti, od te neke neizvjesnosti - on je jednak bolu. Imao sam faze gdje sam se lomio u sebi, nisam mogao da vjerujem da mi se to dešava. Nisam mnogo imao prije toga, ali sam imao uspješan život, radostan, i odjednom nema, srušio ti se cijeli svijet. Iza svake kiše ima sunca, ali iza svakog sunca neminovno dođe kiša, ali to je život, to su periode, bar moj život nikada nije bio ravan.
Utvrdio sam da sam zdrav, mogao sam još uvijek da se nasmijem, i tada sam naučio da razlikujem tugu od očajanja. Napravio sam plan, htio sam da pomognem ženi, tu mi je i dete, stari kum mi je poslao 20.000, pa mi je pomogao prijatelj iz Švajcarske, Tomaš, sa još 20.000. Jedan naš poznanik mu je tada rekao: "Tomaš, ti mu daješ 20.000 evra na zajam, bend se rastura, ko zna kad će da ti vrati", a on mu odgovara: "Ne mora da mi vrati, ja vjerujem da njemu, ako ikada bude mogao, on će da mi vrati". Naravno da sam vratio, Bogu hvala, tek poslije 4 godine, ali sam vratio. To nikada neću zaboraviti - rekao je Žika kroz suze u emisiji "Šta sam tebi i ko sam sebi".
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.
Najnovije
08
22
08
20
08
04
08
00
07
58
Trenutno na programu