Koliko puta ste kucnuli o drvo "da ne ureknem"? Otac Predrag Popović objašnjava zašto je prava vjera jača od sujeverja i kako pronaći mir u Božjoj volji.
Koliko puta ste, nakon rečenice „da ne ureknem“, automatski kucnuli o drvo? Umjesto da se prekrstite i kažete „Bogu hvala“, posegnuli ste za nekom sujevernom radnjom – iz straha, iz neznanja ili jednostavno iz navike.
Iako se često pozivamo na Boga, molitvu i vjeru, mnogi od nas i dalje nesvjesno pribjegavaju sujeverjima koje nemaju nikakve veze sa pravoslavnim predanjem. Jedan od najrasprostranjenijih običaja – kucanje drvo da „nešto loše ne čuje“ – postao je toliko uobičajen da ga više i ne primjećujemo.
Na ovu temu nedavno je govorio otac Predrag Popović na svom Jutjub kanalu, podsjećajući nas da zastanemo i iskreno se zapitamo: Kome se obraćamo kada nas obuzme strah od nesreće?
Otac Predrag savjetuje:
„Nemojte da se sablažnjavate, nemojte da kukate. Kad vas neko pita kako ste – nemojte da pričate da ste dobro, nemojte da pričate da ste loše. Reci samo: Bogu hvala. Ko zna zašto je to dobro. Bog zna zašto je to dobro.“
Umjesto da pokušavamo da „prevarimo zlo“ ritualima i navikama, otac Predrag nas poziva da okrenemo srce i misli ka Bogu.
„Da, kada idemo negdje, kažemo: ‘Dolazim, ako Bog da’. Da, kada ne želimo da nešto loše čuje, ne čukamo o sto ili o drvo, nego da se prekrstimo i kažemo: ‘Bože, pomozi!’“, naglasio je.
Sujeverje ili vjera?
Mnogi u trenutku straha instinktivno kucnu o drvo, vjerujući da će time „zaustaviti zlo“. Međutim, otac Predrag jasno poručuje:
„Kad hoćete da kažete nešto a nećete da đavo čuje – nemoj da ‘čukaš o sto’. Da čukneš o drvo, da zlo ne čuje. A ti se prekrsti. Učite sebe, prevashodno sebe. Djecu ne morate da učite – oni će gledati i radiće što i vi.“
Primjer ličnog života i svesno odricanje od sujeverja mnogo više uči i decu i one oko nas, nego bilo kakve riječi ili zabrane.
Povratak istinskoj vjeri
Ovo nije poziv na osudu, već na buđenje savjesti. Vjera ne leži u ritualima koje sami smišljamo, već u molitvi, predanju i iskrenom pouzdanju u Božju volju. Otac Predrag podsjeća:
„Znači, suština našeg života je da to gde nam je Bog dao, i to što nam je Bog dao, i to sa kim nam je dao – da to funkcioniše.“
