U svijetu diploma, počasti i beskrajnog protoka informacija, prava mjera inteligencije je često neuhvatljiva.
Međutim, kako ljudi stare i akumuliraju godine mudrosti, mnogi otkrivaju da je inteligencija određena ne samo IQ rezultatima ili akademskim postignućem.
Doktor Džordan Piterson, poznati kanadski psiholog i profesor, nedavno je podijelio ono što vjeruje da je najizrazitiji znak inteligencije, i to iznenađujuće jednostavno, ali duboko: sposobnost da se pažljivo sluša i uči od drugih.
Sada ima 60 godina, Peterson je proveo decenije posmatrajući ljudsko ponašanje, proučavajući psihu i podučavajući studente širom svijeta. Često je primjećivao da su najpametniji ljudi oni koji ostaju zainteresovani za život i pokazuju otvorenost za stavove drugih.
Ko se može nazvati pametnim?
Pitersonovi pogledi na inteligenciju odražavaju mudrost drugih velikih mislilaca u različitim kulturama i vremenima. U istočnoj filozofiji postoji stara kineska poslovica: "Mudar čovjek sluša, a budala samo priča."
Drevna kineska filozofija visoko cijeni slušanje, povezujući ga sa strpljenjem, zrelošću i dubinom razumijevanja. To implicira da je prava inteligencija skrivena moć. Oni koji su razvili ovu moć prepoznaju vrijednost tuđeg mišljenja i ideja, znajući da niko nikada neće imati sve odgovore.
Inteligencija je ples sa životom
Još jedna odlična ideja inteligencije potiče iz jevrejske tradicije, koja na mudrost ne gleda kao na statičnu osobinu, već kao na stalnu interakciju sa životom. Talmud kaže: "Ko je mudar? Neko ko uči od svih." To odražava ideju da inteligencija nije samo akademsko dostignuće, već i sposobnost da se uči od života u svoj njegovoj složenosti, uključujući njegove radosti, tuge i neizbježna iskušenja.
Hrabrost za postavljanje pitanja
Piterson tvrdi da je za inteligenciju potrebna hrabrost. Ne radi se o tome da budete najglasniji u prostoriji ili onaj koji ima sve odgovore. Umjesto toga, to je hrabrost da budete dovoljno ranjivi da priznate svoja ograničenja i dovedete u pitanje svoja uvjerenja. To se može vidjeti kod onih rijetkih pojedinaca koji se ne plaše da postavljaju teška pitanja, čak i rizikujući da saznaju neprijatne istine o sebi ili svijetu oko sebe. Oni cijene istinu više od udobnosti, a ta žeđ za istinom ih vodi do mudrosti.
Inteligencija je "kako misliti", a ne "o čemu razmišljati"
U današnjem društvu, lako je upasti u zamku "znati šta da mislim“ umjesto da naučite "kako da razmišljate". Tome nas je naučio obrazovni sistem koji se često fokusira na pitanja višestrukog izbora i standardizovane odgovore. Od malih nogu smo nagrađeni što znamo prave odgovore, ali rijetko ohrabreni da razmišljamo svojom glavom ili pronađemo sopstveni put do rješenja.
Piterson vjeruje da je ovaj pristup doveo do društva koje cijeni pamćenje umjesto razumijevanja. Ljudi odrastaju učeći činjenice, formule i brojeve, ali ne razumiju uvijek kako to znanje primijeniti na nove načine. Prema njegovom mišljenju, to može da potisne kreativnost i spriječi generisanje novih ideja.
Ljudi imaju tendenciju da izbjegavaju mentalni napor i jednostavno čekaju da im se predstave opcije. Nažalost, ta navika se brzo formira, a sposobnost da se smisli nešto novo i originalno atrofira.
Redefinisanje šta znači biti pametan
Piterson nas podjseća da je inteligencija više od pukog poznavanja činjenica. Radi se o radoznalosti, kritičkom razmišljanju i hrabrosti da se istraži nepoznata teritorija.
Prema Pitersonu, "Ako osoba zna ’kako da misli‘, onda će biti ispred ljudi koji znaju ’šta da misle‘".
On smatra da najpametniji ljudi nisu nužno oni koji imaju sve odgovore. To su oni koji umiju da postave prava pitanja, koji prihvataju nepoznato i koji su spremni da pronađu svoj put naprijed.
U doba kada smo preplavljeni informacijama, razvoj sposobnosti da razmišljamo svojom glavom je možda važniji nego ikad. Umjesto da prihvatimo ono što nam se kaže, treba da razvijemo naviku da postavljamo pitanja, istražujemo mogućnosti i kreativno rješavamo probleme.
(Sensa)
