Naučnici: Znamo koji će tumori postati agresivni

Nova studija, objavljena u časopisu "Nature Communications", govori o tome kako neposredno okruženje pomaže ćelijama raka da se probiju iz tumora i započnu svoj smrtonosni marš po tijelu.

Struktura zvana izvanćelijski matriks (ECM) drži tumor "na okupu", ponašajući se poput skele oko zgrade u izgradnji.

Sada su naučnici s Instituta za istraživanje raka u Londonu (ICR) i Instituta za rak Barts na Univerzitetu Kvin Meri u Londonu otkrili kako ćelije raka koriste raspored ove skele kao "kartu puta" da napuste tumor i počnu se širiti.

Otkrili su da ECM pokreće promjene unutar samih ćelija raka - mijenja njihov oblik i pojačava njihovu sposobnost putovanja u različite dijelove tijela.

Ovo otkriće, koje je vrhunac dugih istraživanja započetog na "King's Collegeu" u Londonu, znači da se agresivniji tumori, koji će se vjerovatno širiti, sada mogu lakše identifikovati u ranijoj fazi.

Trenutno se razvijaju lijekovi koji ciljaju na strukturu ECM-a, kao i na gene koji pokreću promjene oblika ćelija.

Stanice raka koriste "mapu puta" za širenje

Viktorija Sanz Moreno, profesorka biologije ćelija raka i metastaza na ICR-u, koja je vodila studiju, rekla je: "Naše istraživanje je otkrilo plan puta koji ćelije raka slijede kako bi izašle iz tumora, omogućujući da izazovu sekundarni tumor negdje drugde u tijelu."

"Sada kada razumijemo ovu mapu puta, možemo ciljati na njegove različite aspekte, kako bismo zaustavili širenje agresivnih karcinoma. Vlakna u strukturi koja okružuje tumor su gušća i postavljena su poput staze koju stanice slijede."

"Buduća istraživanja trebala bi istražiti načine ciljanja ove strukture, kako bi se spriječilo da ćelije raka pobjegnu i slijede taj put. Mogli bismo takođe otkriti da ciljanje te guste strukture vlakana znači da drugi lijekovi mogu lakše doći do ćelija raka, što bi moglo poboljšati učinkovitost liječenja."

Dr. Oskar Maikes s Instituta za rak Barts rekao je:  "Važno je da vidimo da različite regije tumora sadrže različite informacije o budućem ponašanju tog raka. Kad kliničari vrše biopsiju tumora, naše istraživanje pokazuje da je ono što je izvan tumora jednako važno kao i ono u središtu - jer to sadrži ključne informacije o tome hoće li se rak vjerovatno širiti."

Za potrebe studije, koju su finansirali Cancer Research UK i Barts čeriti, naučnici su posmatrali tumorsko tkivo 99 pacijenata s melanomom, rakom kože, i rakom dojke.

Vidjeli su da je ECM različito "postavljen" u tri različita područja tumora.

Na krajnjoj granici tumora, vlakna ECM-a bila su raspoređena u smijeru od tumora, osiguravajući "tragove" koje ćelije raka mogu slijediti dok bježe.

Naučnici su takođe uočili razlike u tipu gena u ćelijama zavisno o tome gdje su u tumoru. 

Naučnici su otkrili da je veća prisutnost gena za enzime koji utiču na ECM, s pojačanom ekspresijom, povezana s kraćim vremenom preživljavanja kod istraživanih tumora.

Rekli su da ovo otvara nove puteve za liječenje raka prije nego što se proširi, poput lijekova koji ciljaju lizil oksidazu (LOX), koji su već u kliničkim ispitivanjima.

(b92)