Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je za Srnu da je egzodus sarajevskih Srba najveće i najpotresnije protjerivanje jednog naroda na tlu Еvrope u posljednjim decenijama koje će ostati upamćeno po nezaboravnim scenama iskopavanja i iznošenja posmrtnih ostataka poginulih srpskih boraca i civila.
"Progon Srba iz Sarajeva nema brojčanu dimenziju protjerivanja Jevreja iz Španije ili Grka iz Male Azije, ali istorija će pamtiti egzodus mrtvih. Nikada u svijetu nije zabilježeno da zajedno sa skromnim zavežljajima, jedinom uspomenom iz svojih domova, u izbjegličkoj koloni narod nosi i kosti svojih najmilijih.
To su bile jezive scene koje niko nikada ne može da zaboravi. U istoj koloni, po hladnoj zimi, na temperaturi od minus 20 i više stepeni u istoj koloni gaze djeca, starci, žene, noseći kosti svojih predaka", istakao je predsjednik Republike za Srnu povodom obilježavanja istorijskog događaja od republičkog značaja "Еgzodusa sarajevskih Srba".
On je podsjetio da je jedan broj sarajevskih Srba koji je živio u većinskim muslimanskim dijelovima grada, nakon ubistva srpskog svata 1. marta 1992. godine, nelegalnog referenduma o nezavisnosti BiH i prijetnji kojima su svakodnevno bili izloženi, morao da napusti Sarajevo, drugi srpski grad po veličini u bivšoj Jugoslaviji, dok je dio njih koji su živjeli u većinskim srpskim dijelovima grada ostali da brane svoja ognjišta i grobove.
Cijeli rat ostali su i branili svoja ognjišta, rekao je predsjednik Srpske, ali nakon Dejtona cijeli grad pripao je FBiH i Srbi nisu željeli da ostanu pod vlašću muslimana, posebno nakon otvorenih prijetnji da će svi koji su nosili pušku biti izvedeni pred sud.
"Prije nego što je dijelove grada koji su do tada bili pod kontrolom Srba preuzela muslimanska vlast, Srbi su se odlučili na egzodus živih i mrtvih i uputili se ka Lukavici, Palama, Sokocu... na sigurnu teritoriju.
Sve svoje što su gradili godinama, ostavili su i sa zavežljajima krenuli u ogromnoj izbjegličkoj koloni u nepoznato. Tada su uvidjeli tu tešku sudbinu izbjeglice. Bez obzira koliko se ko trudio i koliko je ko stekao, sve je ostalo u Sarajevu, a sa sobom su ponijeli samo tugu i žal za svojim ognjištima", rekao je Dodik.
Žrtvovali su sve, ali su došli na slobodnu teritoriju, u svoju Republiku Srpsku i sa svojim narodom krenuli od početka i zato, kaže predsjednik Srpske, stalno ponavljam da su sarajevski Srbi podnijeli najveću žrtvu u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu i to je činjenica.
"Ono što su oni prošli nije niko u svijetu. I zato danas svi oni koji su odlučili da ostanu na ovim prostorima imaju svoju Republiku Srpsku, svoj grad Istočno Sarajevo, koji smo zajedno gradili i izgradili i koji zaslužuje da ponese epitet prestonice sa sjedištem na Palama, kako je to predviđeno u nacrtu novog ustava Republike Srpske", istakao je Dodik.
On je ukazao da, poslije svega, najviše boli činjenica da većinski dio svijeta žmiri na činjenicu da je iz Sarajeva protjeran cijeli jedan narod i da danas u tom takozvanom multietničkom gradu živi jedva dva do tri odsto Srba.
"Srbi su u drugom po veličini srpskom gradu u bivšoj Jugoslaviji svedeni na nivo statističke greške. To se zove etničko čišćenje. Sarajevo je bilo primjer šta muslimani planiraju u BiH. To gledamo i danas. Sve što nisu u ratu ostvarili, pokušavaju danas - da nas obesprave kao narod, da od Republike Srpske naprave praznu ljušturu bez ikakvih ovlašćenja i nadležnosti i da ovo bude muslimanska unitarna BiH, a mi živi zid između Еvrope i islamista. Е, taj film neće gledati i to nećemo dozvoliti", poručio je predsjednik Republike Srpske.
On je ukazao da je sarajevski egzodus Srba vječna opomena šta nam se sprema ako ne budemo jedinstveni i ako zajedno ne branimo svoja prava koja baštinimo iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.
"Slovo Dejtona se mora poštovati i u skladu s njim može da funkcioniše BiH - po slovu Dejtona, a ne duhu. U suprotnom od nas Srbe napraviće samo duhove", upozorio je predsjednik Srpske.
