Svaka država mora pisati svoj ustav koji će odgovarati samo njenoj društvenoj realnosti i upravo zato je najbolji ustav na zemaljskoj kugli onaj koji odgovara životu konkretnog društva, istakao je profesor ustavnog prava Siniša Karan u autorskom tekstu za Srnu.
Karan je ukazao da ne postoji najbolji ustav na svijetu, pa da se isti samo prepiše.
Autorski tekst profesora Karana prenosimo u cjelosti:
Istorijski gledano svi kopirani ustavi na svijetu, koji nisu odgovarali društvenim okolnostima, su pali. Dakle, samo one države koje su napisale svoj ustav na bazi istorijskih, kulturoloških, društvenih i realnih okolnosti uspjele su da se odbrane i žive.
U svijetu postoji nekoliko aspekata kad je riječ o multietničnosti.
"Najsrećnije" su države u kojima je jedan narod većinski. Postoje, takođe, države u kojima živi više naroda i koje moraju po prirodi stvari biti unitarne, jer nijedan narod ne može da dominira.
Međutim, postoje države u kojima su dva ili tri naroda dominantna i nijedan ne može preglasati drugog i biti dominantan nad drugim, a to su multietničke federacije. Upravo federalni oblik države je jedini oblik riješenja funkcionisanja takvih multietničkih država.
Da li će se razvijati dublji odnosi između naroda u takvim državama ili neće odrediće život, a ne ustav. Ne može ustavna norma miriti ili razvađati narode. Upravo suprotno - narodi kad se mire ili razvađaju prave ustavne norme!
To znači da se ne može vještački praviti život. Život pravi normu, a ne norma život. Moram naglasiti da je "norma" koliko god bio pravni izraz, toliko je istovremeno i društveni.
Zato i pozivamo društvenu i akademsku zajednicu, sve ustavnopravne stručnjake, da daju svoj odgovor kakvo je ovo društvo i na temelju toga daju adekvatne odgovore kakav nam ustav treba.
Novi Ustav biće i dinamički i statički akt
Novi Ustav Republike Srpske, kao odgovor realnih društvenih okolnosti, koji ima snagu i mogućnost da živi, ima namjeru biti i statički i dinamički akt. Statički, sa aspekta da ne diramo osnove, odnosno biće države, a to su prava konstitutivnosti naroda i suverenitet dva entiteta, ali i dinamički, jer prati sve realne društvene tokove pogotovo u sferi ekonomije, razvoja ljudskih prava...
Za 33 godine nije se stvorio drugačiji ambijent ili zajednička nacija, poput Jugoslovena ili Amerikanaca. Društvo nije stvorilo takve okolnosti, jer se takve okolnosti ne stvaraju na priči da su Srbi agresori, da su izvršili genocid, da su Srbi ratni zločinci, na priči da Srbi ruše, a da drugi grade.
Ne smijemo zaboraviti da je 1995. godine, kada su srpski predstavnici stavili mastilom svoj potpis na Dejtonski sporazum, taj potpis ispisan krvlju palih boraca i stradalih civila u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Taj potpis je svjež i danas.
Ustav se mijenja realnim društvenim okolnostima, a ne na silu i vještački
Ponoviću, ustav je uvijek odraz društvenih okolnosti i nikad on ne može praviti društvene okolnosti. Ne pravi ustav život, nego život pravi ustav. Naravno, nijedan ustav nije sveto slovo, on je promjenjiv, ali isključivo se mijenja realnim društvenim okolnostima, ne na silu i vještački.
Republika Srpska je svih ovih godina bila ugnjetavana i neko je mislio da će vještački stvoriti neku unitarnu građansku državu u koju bi se Srpska utopila. Taj neko nije računao na našu stvarnu i vidljivu snagu koja se zove narod i institucije Republike Srpske.
