"Tu smo uletjeli u zasjedu njihovu. Taj prvi udar smo mi odbili od zauzimanja SUP-a, tadašnjeg Centra službi bezbjednosti, tada su naša dva momka u pincu stradala,Neđo Katić i Vukašin Ritan, dok je nas pet bilo teško ranjeno", kaže Željko Goronja, pripadnik 43 Motorizovane brigade 1992.

30. maj ’92. je bio presudan za budućnost srpskog naroda u Prijedoru, poručeno je sa obilježavanja Dan odbrane. Napad je odbijen.

"Od tada više ništa nije bilo isto. Događanja u samom gradu tada, taj dan napada i odbijanje naše, poslije toga vlast je srpska", kaže Dragoljub Rosić, borac izviđačko diverzantske jedinice.

Supruga prijedorskog heroja, majora Zorana Karlice, koji je 30. maja ranjen a šest dana kasnije preminuo, sjeća se da je probudila pucnjava. Zahvalna je svima koji su odbranili grad.  Kaže – dosta laži i propagande je u svijet otišlo iz Prijedora. 

"Nikad niko, za napad na Prijedor, za ubistva, niko nikad nije odgovarao", kaže Zdravka Karlica, predsjednik Organizacije porodica poginulih i nestalih boraca Prijedora.

Dan odbrane obilježen je najmasovnije do sada. Oko dvije hiljade Prijedorčana bilo je u defileu. Položeni su vijenci i prislužene svijeće na centralno spomen obilježje. 

"Poštujući sve žrtve jednako, želimo istaći i naglasiti da to znaju svi, posebno mlade generacije, da je naš grad tada napadnut, da Srbi nisu nikoga napali, već su branili svoje kuće, svoja ognjišta, svoje porodice. Nažalost, to su neki životom platili", kaže Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora.

U napadu na Prijedor poginulo je 15 srpskih vojnika i policajaca, a 26 ranjeno. Dan odbrane grada obilježen je i u prijedorskoj Policijskoj upravi gdje je položeno cvijeće ispred spomen ploče poginulim pripadnicima MUP-a.