Mihailo Ristić, fudbaler Benfike, na pomen kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, kao iz topa odgovara-bila je to filmska priča.

“Mislim da je put do Svjetskog prvenstva, i da su kvalifikacija kroz koje smo prošli, jedna filmska priča. Možda jednog dana i snime nešto o tome. Nevjerovatno! Ono što se meni svidjelo od prvog dana, počevši od selektora koji je sve to prenio na nas igrače, je da smo svi vjerovali da možemo da napravimo veliki uspjeh. Vjerovali smo u to što radimo, vjerovali smo u sebe i da je to jedini način da dođemo do cilja. Ima tu još gomila detalja koji će možda jednog dana moći da se podijele. Namjestilo se tako da ta utakmica sa Portugalom, na “mom” stadionu u Lisabonu postane čarobna noć.”, priča Ristić.

S dolaskom Dragana Stojkovića na selektorsku poziciju sve okrenulo “naglavačke”, a fudbalska reprezentacija Srbije zaigrala je onako kako su to, godinama unazad, priželjkivali navijači Srbije. Mihailo ističe nekoliko sastojaka iz recepta za uspjeh Dragana Stojkovića.

“Selektor je, po meni, unio novu energiju i pobjednički mentalitet. Promijenilo se razmišljanje, metalitet i pristup svema. To se pokazalo na terenu. Pogotovo taj pobjednički mentalitet. Mi sada i kada igramo loše i kada ne ide, mi pobijedimo. To ranije nije bio slučaj. To nije nimalo lako, ali to pokazuje svu snagu tima. Uz to smatram da su svi igrači podredili svoj kvalitet timskom uspjehu.” kaže Ristić.

Svjestan je, kaže, i navijačke euforije koja je zavladala nakon što se izvadila mundijalska viza. Ne želi da se razmeće krupnim obećanjim, ali kaže da reprezentacija Srbije ima štofa za velika djela.

“Lijepa je atmosfera i energija u narodu. Čini mi se da se konačno vraća taj “kult reprezentacije”. Mi ređamo uspjehe u svim sportovima, ali uz dužno poštovanje svima, smatram da Srbi žive za fudbal. Mislim da bi kod nas bio “haos” i kada bi samo prošli grupu. Ipak, ne bih se bavio obećanjima i nekim većim stvarima. Najbolje je da, kao i do sada, radimo svoj posao i budemo fokusirani na trenutak i prvu sljedeću utakmicu. Uz malo sreće, koja potrebna, i ako mi budemo mi, u šta ne sumnjam, mogu da se dese zaista velike stvari.” , priča Ristić.

Odlaskom na Mundijal, za Mihaila Ristića još jedan sportski san postao bi java.

“Sjećam se scene u dvorištu. Moj mlađi rođak je imao dres Bufona i stalno sam ga “maltretirao”. Jedna stativa nam je bila trešnja u dvorištu, a druga drvo koje smo postavili. Tada sam ga davao Bufonu (smijeh). To je bilo moje neko prvo poimanje Svjetskog prvenstva. Ako bih se našao u tom avionu za Katar i odlazak na Mundijal, prva utakmica sa Brazilom, zaista ne znam da li ima nešto više od toga.”, kaže Ristić.

Ponosan na svoju rodnu grudu, kaže, da, na svakom koraku, ističe ko je i odakle je.

“Ja sa velikim ponosom ističem da sam iz Republike Srpske i trudim se nas, na svakom koraku, predstavljam u najboljem mogućem svjetlu.”, kaže Ristić.

"Na ivici terena", Mihailo, otkriva ko je, po njemu, najbolji srpski fudbaler svih vremena.

“Imamo zaista brojne fudbalske legende koje su ostavile veliki trag, ali ako nekog moram da izdvojim onda je to Nemanja Vidić. On mi nekako najsvježija memorija na nekog ko je ostvario takav uspjeh. Biti kapiten Mančester Junajteda i da ga tako pamte tamo, to je zaista primjer svima nama i nešto čemu treba da težimo.”, kaže Ristić.