Fudbalski klub Borac na originalan način je pozvao sve svoje pristalice da ekipi trenera Mladena Žižoviće pruže podršku do kraja sezone.
“Pismo Borčevcu” osvanulo je na zvaničnim klupskim stranicama na društvenim mrežama kao poziv da pune tribine Gradskog stadiona budu snaga više fudbalerima Borca u borbi za “duplu krunu”
“Sjećam te se još kada si kao dječarac prvi put zakoračio na Gradski stadion. Bio si u društvu svog oca, a bilo je to u ono vrijeme kada je čika Ilija mijenjao rezultat na semaforu. Stajao si u samom ćošku stare južne tribine. Čini mi se da si tad prvi put probao špice od Brke.
Uskoro ću da te viđam skoro svakodnevno. Klapac, sa narandžastom stranom „fajerke“, zajedno sa društvom, „visio“ si na istoku. Prošao si sa mnom mnogo toga. I dobrog, i manje dobrog. Ovog drugog, prijatelju moj, znaš i sam, bilo je više. Ali, ništa, ni tebe, ni tvoje, a ni mene, nije slomilo.
Vidim te neki dan. Kao što je tebe tvoj otac držao za ruku, tako si i ti držao svog sina. Kućno je to vaspitanje koje se prenosi s koljena na koljeno. Obojica ste nosili šal oko vrata, a zajedno ste iz sveg glasa pjevali meni u čast.
Sjećam se, kako sam, iz prikrajka, niste znali da sam tu, pričali da maštate o silnim gostovanjima širom Еvrope.
Zamišljali ste kako dajem gol u devedesetom, a Banjaluka „gori“.
Čudan je osjećaj kada snovi postanu java.
Ne zna čovjek kako da se ponaša.
To si priznao i onim svojim pajtosima sa kojima si od prvog dana na Gradskom. Lijepo vas je vidjeti i trideset godina kasnije kako se nervirate i psujete, ali i kako učite svoju djecu da mi kliču kao što ste mi vi klicali.
Sreo sam ti neki dan i onog druga što ga dugo ne vidjeh na Gradskom, a znam da i dalje, svim srcem, živi za moje pobjede. Čujem da ima „milion“ razloga zbog kojih neće na Gradski. Te je loše vrijeme, nisu mu ni termini neki, a i kaže, nema se ni vremena stići sve. Na kraju krajeva, uvijek može prenos da pogleda.
Nije moje da ga kudim, donekle ga razumijem, ali, de bogat’, vidi sa njim da mi dođe ponovo.
Volio bih ga vidim.
Kad će na Gradski, ako ne sad?
Bio sam dobar u Еvropi, moraš to da mi priznaš, ali ono najteže mi tek predstoji.
I bez tebe i tvojih ne mogu.
Znaš i sam da mi je lakše kada mi čuvate leđa.
Uz vas sam ono što želite da budem-Borac !
Sada se lomi, sada si mi najpotrebniji. A, cijenim, i zaslužio sam donekle da se ponovo, svi zajedno, okupite meni u čast. I ove, a i one naredne, i svake druge utakmice, do kraja sezone.
Trebam te.
Svakog od vas.
Učini mi uslugu, molim te, i razglasi to po čitavom gradu.
Bilo bi lijepo da zagrmi kao nekad, da se čuje do „Šehova“:
„Sa svih strana grada dolaze...“
Vidimo se, prijatelju moj, na Gradskom!” navodi se u pismu koje je FK Borac poslao svojim navijačima
