Nelegalan, nepoželjan, stranac i turista. Sve to je Kristijan Šmit, koji bi u tuđoj kući, kao nepozvan gost, da donosi odluke. Mijenja zakone, proglašava ništavnim one koje usvoji najviše zakonodavno tijelo u Republici Srpskoj.
Može kako hoće, ali ne i dokle hoće, jer bi zbog lažnog predstavljanja mogao da odgovara u zemlji iz koje dolazi. Istina će uvijek naći svoj put. Taj put u slučaju lažnog visokog predstavnika mogao bi da bude na njemačkom sudu.
Šmit je izmijenio Krivični zakon BiH, proglasio nevažećim odluke Narodne skupštine o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i neobjavljivanju odluka visokog predstavnika u Službenom glasniku Republike Srpske. Uzalud mu, jer sve to neće proći u Republici Srpskoj.
To što je lažan i nelegalan, Kristijan Šmit nikako da prihvati. Do njega ne dopire ni ono što kažu stručnjaci iz oblasti prava. Ne čudi. Jer da pravo išta znači Kristijanu Šmitu, podržao bi odluku Republike Srpske o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH koji je udario na konstitutivnost naroda. Ne dopiru do Šmita ni riječi akademske zajednice.
Ne dopiru do Šmita ni riječi pravnika. Oni ga pozivaju da dokaže da nije lažan.
Da je dosta, poručuju i građani Republike Srpske. Šta kaže narod, trebalo bi da bude dovoljno Kristijanu Šmitu, koji se poziva na demokratiju. Evo i prilike da posluša glas naroda.
Ako je gledati iz ugla Šmita, zašto bi i otišao. Svaki mjesec na račun mu liježe oko 24 hilajde evra. Ne plaća poreze i koristi sve pogodnosti.
Od novca i benefita, ipak bi važnije trebalo da bude nešto drugo. Na primjer, poštovanje i priznanje, i na kraju da u tuđu kuću ne ulazite nepozvani i nepoželjni. I da u toj istoj kući ne lupate šakom od sto misleći da ste iznad onih koji tu žive.
