On kaže da ne postoji nijedna indikacija koja bi ukazivala da se proces integracije u BiH odvija prema cilju takozvane međunarodne zajednice. 

"U realnom životu od Dejtona naovamo, nema nijedne indikacije koja bi ukazivala da ta integracija napreduje. Naprotiv, mislim da su ostvarili neku vrstu bumerang efekta. Ti pritisci, a prije svega ustavni intervencionizam koji primjenjuju, pokazuje se kontraproduktivnim", rekao je Kecmanović u pres-centru Udruženja novinara Srbije, gdje učestvuje na tribini "Šta BiH čini /ne/mogućom državom?". 

On kaže da, iako stranci favorizuju jedan narod u BiH, nije ništa manje nezadovoljstvo tog, relativno najbrojnijeg naroda, nego druga dva. 

Podsjećajući da se stalno pojavljuje ideja da BiH treba da se funkcionalno integriše, Kecmanović je ukazao da pri tome nema objašnjenja "ni zašto bi to moralo ni kako bi se to izvelo, pa se čini da je riječ o nekom idealističkom imperativu". 

Kecmanović kaže da se pojavljuje nekoliko objašnjenja zašto bi BiH morala da se funkcionalno integriše, pri čemu se prije svega govori o reintegraciji, iz čega bi se, kako navodi, dalo zaključiti da imaju u vidu neko prethodno stanje kada je BiH bila integrisana, pa je ponovo treba vratiti na to stanje. 

Primjećujući da zagovornici te ideje imaju u vidu period prethodne Jugoslavije, Kecmanović je ukazao da, međutim, u prethodnoj Jugoslaviji BiH nije bila zasebna i da je faktor te integracije bila "čvrsta armatura Jugoslavije" sa republikama oko BiH, i da je, osim toga, to bila jednopartijska diktatura. 

"Ispada da međunarodna zajednica koja je bila inspirator tranzicije sada hoće da obnovi neku SR BiH", primjetio je Kecmanović. 

On je naveo da se kao objašnjenja javljaju i teorije da BiH mora da opstane da ne bi Srbija bila previše velika i neka vrsta dominantne sile u regionu, kao i da "muslimani ne smiju da ostanu sami", što se vrlo diskretno govori, odnosno da postoji strah da bi BiH mogla postati islamska država.