Saborni manastirski hram Papraća posvećen je Blagovještaju presvete Bogorodice. Nalazi se na putu Zvornik - Šekovići, u selu čije ime i krasi ovu svetinju.
O ovom svetom mjestu brigu vodi arhimandrit Nektarije koji je iguman manastira. Od trenutka kada se zamonašio, 2005. godine, život je posvetio Bogu, vjeri i crkvi. Za sav vjerujući narod šalje važnu poruku.
„Da ostanemo istrajni na na našem putu ka Hristu. Kad tad će blagodat božija da siđe u nas, da mi osjetimo da je u stvari taj put jedini pravi, spasonosni. Ali, ako ne istrajemo na tom putu, nećemo ni osjetiti. Jer tamo oci kažu, blagodat Božija, ona nije nasilna nego čeka. Smireno čeka kada čovjek bude spreman da je primi, onda će ona da djeluje“, kaže arhimandrit Nektarije Tešić, iguman u manastiru Papraća kod Šekovića.
Monah Nektarije priča da su monaški život i i onaj u braku vrlo slični jer je, kaže, u oba slučaja u pitanju je zajednica, u njegovom slučaju sa Bogom. Priča da spasenje nije ni u manastiru ni u braku već u Hristu do koga se dolazi kroz crkvu i u Vaskrsenju.
“Crkva nas uči tome. I zadnji član simbola vjere. Čekam Vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka. Evo, mi smo danas u tim danima predprazničnim Vaskrsenja Hristovog u kome da li bio supružnik ili ne bio supružnik, da li čovjek imao djece ili nema djece, da li bio u manastiru ili ne bio u manastiru, Vaskrsenje je cilj. Vaskrsenje Hristovo i vaskrsenje naše kroz Hrista je cilj našeg života. Sad, taj neki cilj ljudi vide u manastiru pa se odlučuju, a neki vide u braku pa se odlučuju. Nije pogrešan ni jedan ni drugi“, priča arhimandrit Nektarije.
Pohvalno je to što se omladina sve više vraća crkvi, kaže iguman Nektarije. Ima nade, kaže, da svi ti mladi ljudi koji posjećuju crkvu sutra postanu zdravi, čestiti hrišćani, koji će svoju djecu da uče pravim vrijednostima.