Bio je svetitelj iz 3. vijeka koji je bio arhiđakon Rimske hrišćanske zajednice u vrijeme jednog od najvećih progona vjernika. Bio je učenik i blizak saradnik sa papom Sikstom i nakon što je ovaj postavljen na čelo hrišćanske zajednice Lavrentije je bio rukopoložen za đakona.

Čuvao je i nadgledao imovinu crkve, ali i brinuo o siromašnima. I pored strašnog progona, od hrišćanstva nisu odustali, niti napustili vjeru u Hrista. Papa Sikst mu je pred vlastitu smrt rekao da će i on uskoro za njim, u smrt, ali da će prije toga biti podvrgnut strašnom mučenju, ali i poniženju.

Međutim, Lavrentije je ostvarenje ovog proročanstva mirno dočekao, prethodno sakrivši sve crkvene vrijednosti kako neznabošci ne bi mogli da ih se dočepaju. Zbog toga se u narodu smatra zaštitnikom bibliotekara. Prava čuda Svetog Lavrentija nastupila su tek pošto je bačen u tamnicu.

Vjeruje se da je samo dodirom ruke zatvorenike izliječio od slijepila. Zbog svojih čudotvornih djela, bačen je na teške muke. Ni u tim trenucima nije se odrekao Hrista, a čak je i cara savjetovao da se odrekne lažnih bogova. Zbog toga je stavljen u gvozdeni sanduk ispod koga je založena vatra.

Pekući se na ognju, Sveti Lavrentije zahvaljivaše Bogu i rugaše se caru zbog neznaboštva. Neki onovremeni spisi čak govore o tome da je u jednom momentu svojim mučiteljima rekao: "Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!". Tako je i umro, nepokoleban u svoja uvjerenja.

Zbog toga što je uvijek bio vedrog i veselog duha, čak i u trenutku svoje smrti, narod vjeruje da se danas treba što više smijati.

Suze Svetog Lavrentija

Postoji još jedan zanimljiv običaj vezan za dan Svetog Lavrentija. Pošto je avgust, kada pada i njegov dan, poznat po kišama meteora koje šaraju i uljepšavaju nebo, stari su od davnina govorili da su to zapravo "suze Svetog Lavrentija". Vjeruje se da, ko god noćas vidi zvijezdu padalicu, može tražiti od ovog svetitelja ispunjenje jedne želje. I on će je sigurno uslišiti.