Jadran u opasnosti: Invazivna vrsta se razmnožava nevjerovatnom brzinom

Naime, italijanski naučnici su u more već pustili na hiljade sitnih hobotnica, u nadi da će one pomoći u kontroli njihove populacije, piše AFP.

Tim sa Univerziteta u Bolonji vjeruje da bi obična hobotnica mogla da bude prirodni saveznik u borbi protiv plavog raka, proždrljive vrste porijeklom sa atlantske obale Sjeverne Amerike.

„Odabrali smo hobotnicu jer je ona u prirodi izuzetno moćan predator rakova“, rekao je jedan od istraživača, Antonio Kazalini.

Plavi rakovi stigli su u Sredozemlje prije više decenija, najvjerovatnije putem balastnih voda brodova. Međutim, posljednjih godina njihova populacija je naglo porasla. Italijanske vlasti i ribarska udruženja povećanje broja rakova povezuju sa zagrijavanjem mora i klimatskim promjenama.

Njihov uticaj na ribarstvo već je ogroman. Rakovi svojim snažnim kandžama lako otvaraju školjke, pa su posebno teško pogođena područja na sjeveroistoku Italije, među najznačajnijim evropskim regionima za proizvodnju školjki.

Prema podacima vlasti regiona Emilija-Romanja, plavi rakovi su od 2022. godine u tom području pričinili štetu od gotovo 17 miliona evra. Na nivou cijele Italije, procjene ribarske i poljoprivredne organizacije Koldireti govore o šteti od oko 200 miliona evra.

„Jede sve“

Ribar i uzgajivač školjki Davide Sanuli kaže da je situacija posebno teška u područjima nalik lagunama u blizini delte rijeke Po.

„Jede sve, uključujući i mlade školjke koje leže na morskom dnu“, rekao je Sanuli, koji učestvuje u projektu Univerziteta u Bolonji.

Kako navodi, plavi rak je u pojedinim dijelovima ovog područja „napravio masakr“.

Ovi rakovi su odlični plivači, mogu da dostignu težinu od oko jednog kilograma i imaju malo prirodnih predatora. Upravo zato italijanski istraživači pokušavaju da pronađu način da povećaju broj njihovih prirodnih neprijatelja.

U more već pušteno 80.000 hobotnica

Projekat „Okto-Blu“, pokrenut prošle godine uz finansijsku podršku regiona Emilija-Romanja, zasniva se na uzgoju mladih hobotnica koje se potom puštaju u more.

U laboratoriji u lučkom gradu Čezenatiku istraživači uzgajaju mlade hobotnice u velikim bijelim bazenima. Kada dostignu odgovarajuću fazu razvoja, hiljade njih prebacuju u velike plastične kese i odvoze na pučinu.

Hobotnice se potom puštaju u blizini podvodnih grebena, gdje su prethodno postavljena vještačka skloništa od cementa i gline. Cilj je da im se omogući da se što lakše prilagode i opstanu u prirodnom okruženju.

Od juna je u more pušteno oko 80.000 mladih hobotnica, a istraživači žele da taj broj udvostruče do kraja avgusta.

„Ideja je da se uspostavi mala zajednica blizu obale kako bi mogla bolje da se bori protiv širenja plavog raka“, objašnjava Kazalini.

Ipak, postoji veliki problem

Istraživači ne kriju da projekat ima ograničenja. Obične hobotnice uglavnom ne žive u toplim i pješčanim vodama karakterističnim za lagunska područja u kojima plavi rak pričinjava najveću štetu.

Zbog toga bi njihov uticaj upravo na najugroženijim mjestima mogao da bude mali.

Stručnjaci zato istražuju i druge potencijalne predatore. Brancin bi, prema nekim procjenama, mogao da bude efikasniji u borbi protiv plavih rakova, dok tim iz Bolonje proučava i jegulje, koje se hrane jajima rakova.

Ipak, naučnici vjeruju da bi, ukoliko se projekat pokaže uspješnim, sličan pristup mogao da pomogne u ograničavanju broja plavih rakova i smanjenju njihovog uticaja na morski ekosistem Jadrana.

Jedna ženka polaže milione jaja

Koliko je problem ozbiljan najbolje pokazuje reproduktivna sposobnost plavog raka.

„Plavi rakovi imaju nevjerovatan reproduktivni potencijal i stopu plodnosti“, rekao je istraživač Pjetro Emanueli sa Univerziteta u Bolonji.

Jedna ženka može da položi milione jaja, od kojih se većina izlegne. Iako samo dio mladunaca doživi odraslo doba, istraživači smatraju da bi čak i jedan predator mogao da napravi razliku.

Ako bi hobotnica uhvatila samo jednu ženku plavog raka, njen uticaj na populaciju mogao bi da bude značajan.

Zbog toga italijanski naučnici sada pokušavaju da odgovore na pitanje koje zvuči gotovo nevjerovatno: da li bi hiljade hobotnica mogle da pomognu u spasavanju Jadrana od invazivnih plavih rakova?

(B92)