Bitno je da građani znaju, mi ljekari, oni koji radimo na UKC-u i koji se bavimo kiseonikom kao terapijskim sredstvom, itekako znamo rukovati sa tim. Mi znamo prepoznati kada je pacijentu potreban kiseonik, kolika koncentracija kiseonika je potrebna, pod kojim pritiskom i koje je to sredstvo da se taj kiseonik dostavi do pluća pacijenta. Mi znamo da izmjerimo i prikažemo da li smo postigli ono što smo željeli kod takvih pacijenata", kaže Zeljković i dodaje:

"Mi nikada nismo imali problema kao npr. da nemamo dovoljan pritisak kiseonika, da ga nemamo uopšte i da mi primijetimo da je to nedovoljno i da nismo postigli ono što nam je bio cilj. U slučaju kada u smjesi gasova koje pacijent udahne ako postoji neki drugi sastojak ili gas kao što je ugljen dioksid i slično, mi bi to znali odmah prepoznati", kaže Zeljković.

Bilo kakva priča o tome da se radi o smjesi gasova koji su štetni po pacijente se apsolutno nije desila, poručuje ona.

"Mi udišemo smjesu gasova u kojoj je 20 odsto kiseonika. Ako je pacijent bolestan i iz bilo kojeg razloga ne može dobro da diše, ne može da postigne koncentraciju kiseonika u krvi koju želimo, mi pokušavamo kroz razna pomagala da povećamo tu koncetraciju". 

Doktorica Zeljković napominje da oni prate prisustvo svih gasova u krvi, tako da bi prisustvu nekog štetnog gasa u udahnutoj smjesti vrlo brzo prepoznali.

Da li bi upotreba industrijskog kiseonika napravila ozbiljne posljedice?

"U velikoj koncentraciji da. Ali to je nemoguće da se desi, a da mi to ne prepoznamo", kaže Zeljković.

Isti kiseonik se koristi za sve pacijente, pa uključujući i bebe u inkubatorima.