Koliko je tiha današnja generacija?

Upravo to je učinila južnokorejska autorka Bek Sehi u knjizi Ne živi mi se, ali mi se jede takpoki, bestseleru koji je osvojio milione čitalaca od Seula do Njujorka, i koji sada konačno stiže i pred domaću publiku.

Na granici između memoara, dnevnika i transkripta psihoterapije, ova knjiga prati razgovore autorke sa psihijatrom tokom deset sesija. Surovo iskreno, ali nepretenciozno, Bek Sehi iznosi svakodnevnu borbu s distimijom – hroničnim oblikom depresije – dok istovremeno vodi naizgled funkcionalan, pa čak i uspješan život.

Poznati detalji drame: Mladić (19) završio pet metara ispod zemlje tokom iskopavanja kanalizacije

Upravo je ta disonanca ono što ovu knjigu čini bliskom generacijama koje su naučene da se smješe i kad ih boli. Njen naslov, gotovo paradoksalan, savršeno oslikava unutrašnju podjeljenost: želju da se živi i istovremenu potrebu da se prestane postojati. Da se bude nevidljiv, a ipak viđen. Da se bude tu, ali bez pritiska da se sve mora popraviti.

Ne živi mi se, ali mi se jede takpoki nije uobičajen priručnik za samopomoć. To je tiha, intimna ispovjest koja ne nudi rješenja, već razumijevanje.

Rečenice iz ove knjige vas ne pitaju „Zašto se tako osjećate“, već vam pružaju prostor da budete upravo takvi kakvi jeste – umorni, zbunjeni, ali i željni da pojedete nešto toplo, poznato, utješno.

Ovo je knjiga za sve koji su makar jednom u životu rekli „dobro sam“, a nisu bili. Za sve koji ćute jer ne žele da budu teret. Za sve koji se bore u tišini.

Povukao se Nik Kirjos

Knjiga je dostupna u knjižarama Vulkan i na sajtu vulkani.rs. Prepoznajte se. Osjetite olakšanje. Niste sami.

U društvu koje ne prašta slabost, priznati da vam nije dobro već je čin hrabrosti. A zapisati to, ogoliti se pred svijetom, i to bez patetike – to je prava revolucija. Upravo to je učinila južnokorejska autorka Bek Sehi u knjizi Ne živi mi se, ali mi se jede takpoki, bestseleru koji je osvojio milione čitalaca od Seula do Njujorka, i koji sada konačno stiže i pred domaću publiku.

Na granici između memoara, dnevnika i transkripta psihoterapije, ova knjiga prati razgovore autorke sa psihijatrom tokom deset sesija. Surovo iskreno, ali nepretenciozno, Bek Sehi iznosi svakodnevnu borbu s distimijom – hroničnim oblikom depresije – dok istovremeno vodi naizgled funkcionalan, pa čak i uspješan život.

Upravo je ta disonanca ono što ovu knjigu čini bliskom generacijama koje su naučene da se smješe i kad ih boli. Njen naslov, gotovo paradoksalan, savršeno oslikava unutrašnju podjeljenost: želju da se živi i istovremenu potrebu da se prestane postojati.

Mještani i dalje u šoku: Isplivali podaci o napadu na policajca mačetom

Da se bude nevidljiv, a ipak viđen. Da se bude tu, ali bez pritiska da se sve mora popraviti.

Ne živi mi se, ali mi se jede takpoki nije uobičajen priručnik za samopomoć. To je tiha, intimna ispovjest koja ne nudi rješenja, već razumijevanje. Rečenice iz ove knjige vas ne pitaju „Zašto se tako osjećate“, već vam pružaju prostor da budete upravo takvi kakvi jeste – umorni, zbunjeni, ali i željni da pojedete nešto toplo, poznato, utešno.

Ovo je knjiga za sve koji su makar jednom u životu rekli „dobro sam“, a nisu bili. Za sve koji ćute jer ne žele da budu teret. Za sve koji se bore u tišini.

Knjiga je dostupna u knjižarama Vulkan i na sajtu vulkani.rs. Prepoznajte se. Osjetite olakšanje. Niste sami.