Mjerenja ili procjene - koliko su pouzdani podaci o kvalitetu vazduha?

18.11.2026 20:18

Komentari:

0
Aparat za mjerenje nivoa zagađenja vazduha.
Foto: ATV

Kvalitet vazduha prati se mjerenjem koncentracije zagađujućih materija, a jedan od najčešće korištenih pokazatelja je Er kvaliti, odnosno indeks kvaliteta vazduha.

On obuhvata šest polutanata: PM 2,5 i PM 10 čestice, ugljen-monoksid, sumpor-dioksid, azot-dioksid i prizemni ozon. Za svaku od tih materija posebno se izračunava indeks, a kao konačna vrijednost za određenu lokaciju uzima se ona najviša. To znači da ukupnu ocjenu kvaliteta vazduha određuje polutant koji u tom trenutku predstavlja najveći problem. Postoji više sistema za izračunavanje tog indeksa – američki, evropski, kineski, australijski i brazilski, a kod nas se najčešće koristi američki Er kvaliti.

Međutim, nije svaki podatak koji vidimo na aplikacijama rezultat mjerenja svih šest zagađujućih materija. Komercijalni senzori u BiH uglavnom mjere koncentraciju PM 2,5 čestica, dok se indeks kvaliteta vazduha izračunava na osnovu tih očitavanja. Zato je važno razlikovati AQI od RAW PM2,5 podatka, koji predstavlja direktno očitanu koncentraciju ovih čestica, bez preračunavanja u indeks.

СДС

Ko će biti kandidat opozicije za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH?

Razlike u prikazanim vrijednostima vidljive su i na dvije najpoznatije platforme za praćenje kvaliteta vazduha. Iako prikazuju podatke za iste lokacije, rezultati ne moraju biti identični.

PurpleAir omogućava praćenje gotovo trenutnih očitavanja, koja se osvježavaju na svaka dva minuta, dok IQAir prikazuje satne prosječne vrijednosti.

Zbog toga se indeksi mogu razlikovati čak i kada se odnose na istu lokaciju.

Ipak, kada je riječ o zvaničnoj ocjeni kvaliteta vazduha, prednost imaju referentne mjerne stanice. U Republici Srpskoj njima upravlja Republički hidrometeorološki zavod, a jedna od stanica nalazi se u banjalučkom naselju Lazarevo. Za razliku od jeftinijih komercijalnih senzora, ove stanice moraju ispunjavati strogo propisane uslove – od izbora lokacije i udaljenosti od izvora zagađenja do načina mjerenja i kontinuirane dostupnosti podataka.

"Stanice koje rade u skladu sa zakonskom regulativom mora da obezbijede raspoloživost podataka u iznosu od 90% satnih vrijednosti u toku godine što je priznaćete veoma zahtjevno sa apsekta održavanja same stanice, a ove stanice su vrlo finansijski zahtjevne i njihova nabavka se vrlo često odvija uz pomoć projekata iz sredstava iz Evroske unije", rekla je načelnik Odjeljenja za zaštitu životne sredine u RHMZ Republike Srpske Ranka Radić.

Zato ih i nema na svakoj lokaciji. Zato se sve više koriste i jeftiniji senzori, takozvana „low cost“ mjerenja, koja omogućavaju praćenje zagađenja i u drugim dijelovima grada. Ipak, njihovi rezultati imaju ograničenu vrijednost i ne mogu se izjednačiti sa zvaničnim mjerenjima.

"Mi to zovemo tzv. ''Low cost'' mjerenja to su priručna mjerenja ili mjerenja koja su samo samoindikacija zagađenja jer oni ne rade u skladu sa referentnim metodama niti su usklađeni sa evropskim i svjetskim standardima i ne pokazuju prave vrijednosti kvaliteta vazduha to nisu uređaji koji mogu da služe u regulatorne svrhe", dodala je Radićeva.

Senzori su danas brojniji, podaci dostupniji, a zagađenje vidljivije nego ranije. Međutim, broj prikazanih mjerenja nije i garancija njihove pouzdanosti. Zato je, osim praćenja indeksa na aplikacijama, neophodno jačati mrežu zvaničnih mjernih stanica, jer bez kvalitetnih i provjerenih podataka nema ni pouzdane procjene stanja vazduha.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli:

  • Najnovije

  • Najčitanije

Trenutno na programu