Tužna i teška sudbina Srba u Hercegovini, počela je u Koritima 1941. godine. Ustaše su početkom juna u tamošnju jamu bacile više od 130 mještana. Miloš je tada imao svega godinu dana, oca zapamtio nije.
"Ja nikada u životu nisam rekao tata, to nedostaje i nedostajaće uvije", kaže Miloš Svorcan, potomak.
Najmlađa žrtva je imala svega 14 godina. Korićani su prvo zatvarani, vezani, neki mučeni ubijani a neki živi bačeni u jamu. Zločin su počinile komšije iz sela preko brada, muslimani iz Fazlagića kule. 83 godine kasnije ovaj Korićani pamte.
"Naročito mi mladi da se što više trudimo da održimo sjećanja jer ne smijemo da zaboravimo. Kažu treba oprostiti ali se ne smije zaboraviti", kaže Trifko Nosović, mještanin.
"Grijeh bi bilo da se ovo zaboravi, to su nedužni ljudi koji nikome nisu ni smetali, jedinom su mogli pomoći, a nikome smetali nisu", kaže Miloš Svorcan, potomak.
Korita su bila bogato selo. Bogatstvo se ogledalo u brojnosti stanovništva, do danas se oporavili nisu.
Korićka jama je prvo masovno stratište Srba u Hercegovini. Nažalost nije jedino.
Zato je u Trebinju formirana i radna grupa pod nazivom „Hercegovačke jame i ustaški zločin genocida“. Plan im je objaviti monografiju sa svim imenima stradalih. Poseban plan tiče se baš Korita.
"Da na Korićkoj jami bude napravljen i muzej svim žrtvama ustaškog zločina genocida u Istočnoj Hercegovini i eventualno da tu bude i centralno obilježavanje stradanja Srba u Drugom svjetskom radu Istočne Hercegovine", kaže Neđo Ćebedžija, istoričar iz Trebinja.
"Korićka jama je svetinja i ona kao takva ne smije nikada da se zaboravi da se prepusti zaboravu i mi moramo da učimo nova poklanja nove generacije šta se desilo da se to njima isto ne bi ponovilo", kaže Nikola Bajović, zamjenik načelnika Bileće.
Neki stariji podaci kažu da je u Drugom svjetskom ratu na području Hercegovine bilo 108 stratišta i oko 7.000 žrtava. Najstradalnije mjesto u cijeloj Hercegovini bili su Prebilovci.
