Kosu nakon rođenja nije šišao, a odlučio je da to uradi prije nego što krene u školu. Nije to bilo obično šišanje, već ono koje će nekome uljepšati život. lzrazio je želju da kosu, o kojoj je uz pomoć svoje majke brinuo sve ove godine, daruje Udruženju roditelja djece oboljelih od malignih bolesti "Iskra" u Banjaluci.

I, tako je i bilo.

"Kada mi je mama rekla da ću uskoro da se šišam, pitao sam je: “A, mama, da li mogu moju kosu pokloniti nekoj djevojčici? Rekla mi je da sigurno mogu, ali da mora da se raspita kako to ide. Baš sam imao želju da neko bude srećan što ima kosu",  priča Kristijan za "Kozarski vjesnik".

Dodaje, da je majka jednog dana poslala oca da se raspita da li može ekipa TV Prijedor da sve to zabilježi okom kamere.

"Tata je došao i rekao da ću se za nekoliko dana šišati i da će sve to biti emitovano na TV Prijedor. Bio sam uzbuden i razmišljao sam da će mi biti neobično bez kose na koju sam navikao, ali i pomislio sam “E, sad ću da budem pravo muško, neće više da mi na ulici govore da sam djevojčica",  kroz smijeh priča Kristijan.

Sve vrijeme dok je trajalo šišanje na licu Kristijanove majke, oca, brata i sestre bile su vidljive suze. Otac priča da je Kristijan od rođenja bio borac.

"Kao beba je prebačen u Banjaluku zbog disajnih puteva i bio je na respiratoru 13 dana. Sve je to bilo veoma teško za sve nas. Svaki dan se zahvaljujem Bogu što ga je sačuvao i što je baš nama podario ovakvo dijete. Ovo je nešto najmanje što smo mogli da uradimo za djecu kojima je kosa zaista potrebna. Nemam prave riječi da opišem koliko sam ponosan na svog sina", priča otac Danijel.

Miljenik je u porodici, dodaju Kusonjići. Voli ljude i uvijek je raspoložen da sa svima uđe u komunikaciju. Raduje se tome što uskoro kreće u školu.

"Malo je i nestašan. Sa majkom bude dok brat i sestra ne dođu iz škole, jer ja radim. Svi ga u okruženju vole", dodaje Krsitijanov otac.

U Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti ističu da je ovo što je Kristijan uradio i učinio od velikog značaja za svu djecu i roditelje koji borave u "Iskri".

"Kristijan je jedno divno dijete. Kao mali je shvatio da sreću treba dijeliti. Djeca su naši donatori i kad u najranijem uzrastu shvate značaj darivanja nečega što njima više nije potrebno, onda je to zaista bitno. Vršnjačka podrška našoj djeci je važna, a naročito adolescentima koji se nalaze u osjetljivom dobu. Njima je fizički izgled u tom trenutku nešto što im puno znači. Kada zbog terapija izgube kosu, perika je nešto što im daje sigurnost da lakše koračaju u borbi s bolešću.

Kosu prikupljamo u okviru projekta "Tvoja kosa, moja kosa" zajedno sa Sarajevskim udruženjem "Srce za djecu". Tamo se nalazi radionica u kojoj se perike rade djevojčicama, kojima su potrebne, a mjere se uzimaju ponaosob svakoj od njih",  kaže Katica Kerkez, upravnica Roditeljske kuće "Iskra".

Kristijan za "Kozarski vjesnik" poručuje da će ponovo posjetiti drugare Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti "Iskra" i da će se truditi da kroz godine koje ga čekaju uvijek bude onaj koji će pomoći svakom.

Kristijan je brat kojeg bi poželjela svaka sestra

"On je još uvijek mali i vjerujem da nije ni svjestan koliko je sa ovim što je uradio pomogao nekome. Kao starija sestra pričaću mu o njegovom prvom šišanju, koje je bilo veoma emotivno za sve nas. Trebaće nam vremena da se naviknemo da više nema pletenica i loknica kod Kikija" kaže Kristijanova sestra Mia.