
U Trnovu je danas otkriven i osveštan Centralni spomenik srpskim civilima i vojnicima iz ove opštine ubijenim u odbrambeno-otadžbinskom ratu, nakon čega su na njega položeni vijenci i cvijeće.
Poginulima je služen pomen kod Centralnog spomenika, koji je izgrađen na inicijativu opštine Trnovo, Boračke organizacije i Udruženja porodica poginulih boraca i nestalih civila Trnovo i na njemu su ispisana imena ubijenih stanovnika ove opštine.
Vijenci i cvijeće su položeni i u spomen-kapeli u porti Hrama Sveti velikomučenik Georgije.
U toku odbrambeno-otadžbinskog rata rata od 1992. do 1995. godine u Trnovu i okolnim selima stradala je 101 nevina civilna žrtva, a za odbranu ognjišta od agresora život je položilo 130 trnovskih boraca.
U Trnovu se 30. juli obilježava kao Dan stradanja srpskog stanovništva ove opštine, jer su na tadašnji dan 1992. godine jake muslimanske snage napale Trnovo i okolna srpska sela, gotovo ih potpuno uništivši.
Muslimanske formacije su u junu i julu 1992. godine potpuno zapalile 55 srpskih sela i zaselaka i počinile najmonstruoznije zločine noževima i maljevima, davljenjem i paljenjem.
U napadu na Trnovo 30. jula 1992. godine, na veliki pravoslavni praznik Ognjenu Mariju ubijen je pravoslavni sveštenik iz Trnova Nedeljko Popović koji je prethodno zvjerski mučen, a pravoslavni Hram Svetog Georgija zapaljen.
Trnovo je po broju poginulih u odnosu na broj stanovnika druga opština u Republici Srpskoj koja je najviše stradala u proteklom ratu.
Među ubijenima gotovo polovina bile su žene - njih 48, te četvoro djece. Najmlađa žrtva imala je 18 mjeseci, a najstarija 96 godina.
Iako su o ovome sve činjenice davno utvrđene, a počinioci poznati, niko za to još nije odgovarao.
Pred Sudom BiH se za zločine na području Trnova vodi postupak protiv Edhema Godinjaka, Medarisa Šarića i Mirka Bunoze. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane u Trnovu, a Bunoza komandant jedinica HOS-a.
U optužnici se navodi da su žrtve ubijene vatrenim oružjem, klanjem, vješanjem, davljenjem, a nekoliko je zapaljeno, kao i da je u junu 1992. godine ubijena grupa civila koja je preko Treskavice pokušala doći do teritorije pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Najnovije
Najčitanije
23
05
22
52
22
48
22
40
22
31
Trenutno na programu