Postao milioner u Americi, a u BiH se vratio sa 7 KM u džepu

Nekada je sanjao velike snove, imao milione i gradio život u inostranstvu. Danas, u 52. godini, Mohamed Hadžimuratović iz Ustikoline u Bosni i Hercegovini živi skromno, ali ponosno. Njegova priča nije samo o usponu i padu – to je priča o čoveku koji nikada nije prestao da se bori.

Dječak iz pekare koji je želio više

Rođen u skromnoj porodici, kao peto dijete sa četiri starije sestre, Mohamed je od malih nogu radio – pomagao ocu u pekari i prodavao sladoled. Radna etika bila mu je usađena, ali je znao da život nudi više. Upisao je vojnu školu, a zatim i Vojnu akademiju u Beogradu, spreman da služi Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Međutim, 1992. godina promijenila mu je sudbinu.

Bijeg iz rata i težak početak u Njemačkoj

Rat ga je natjerao da napusti domovinu i potraži sigurnost u Njemačkoj. Radio je na građevini, slao novac porodici i pokušavao da pronađe mir, ali ga je osjećaj nepripadnosti pratio. Kada se 1998. vratio u BiH, umjesto toplog dočeka, dočekale su ga riječi osude:

„Evo ga dijasporac. Pobjegao si, pobjegulja.“

Nije se predao. Nije uspio da se vrati u Njemačku, ali nije odustao – pronašao je novi put, ovaj put preko okeana.

Američki san koji se pretvorio u noćnu moru

Sa suprugom i djecom, uz pomoć luteranske crkve, odlazi u Ameriku. Počinje od nule – uči jezik, radi na građevini i vremenom pokreće sopstvenu firmu. Radom i upornošću dolazi do velikog novca, ali sreća je bila kratkog daha.

Kupio je kuću na kredit od 600.000 dolara, ne sluteći da vrijedi tek 220.000. Finansijski problemi urušili su brak, a njegov pogled na Ameriku postao je gorak.

„Zgadili su mi se američki zakoni. Sve ratove su oni vodili. Ko je razvalio Jugoslaviju? Amerika, naravno. Odbio sam državljanstvo, isjekao pasoš.“

Povratak kući – bez miliona, ali i bez kajanja

Nakon dvije decenije u Americi, 2019. godine vraća se u BiH. Bez ušteđevine, ali i dalje dostojanstven. Na pitanje da li je donio „milion dolara u koferu“, odgovorio je sa osmijehom:

„Stavio sam četiri i po dolara u džep.“

Mnogi ga vide kao bivšeg milionera, sada beskućnika. On na to odmahuje rukom:

„Zaradio sam preko dva miliona dolara u SAD i Njemačkoj. Sve sam potrošio sa rajom. To su godine rada i života, nije to neki novac.“

Danas živi skromno, ali nije sam. Prijatelji ga ne zaboravljaju, kćerka mu pomaže koliko može, a stan u kojem živi čeka rešavanje nasledničkih sporova.

Za njega, život je zatvoren krug.

„Pomažu i oni mene. Sve se na kraju vrati.“

(Kurir)