Sin legendarnog komandanta Ljubiše Savića Mauzera Bojan Savić pričao je u emisiji ATV-a "Imate riječ sa Milijanom Kos“ o svom ocu.
Kaže, taman kada je postao svjestan sebe, počeo je rat i otac je bio odsutan. Onda, kada se rat završio, kada je trebalo najviše vremena da provode zajedno, trebalo je sačuvati ono što je stečeno u ratu i tada se on uključio u javni život kroz politiku i opet je bio odsutan.
"Mnogo mi nedostaje i danas. Nama je svaki dan isti, ne samo kada je godišnjica“, kaže on.
Ističe da gaji lijepa sjećanja.
"Bio je divan otac i suprug. Posebno sam ponosan na odnos koji je imao sa majkom, gledao sam kako se lijepo slažu, kako se vole i paze i to mi je jako važno“, kaže on.
Savić ističe da nije bilo lako odrastati nakon svega što se izdešavalo, ali, ističe da je njegova majka veliki borac i da je uložila veliki napor da ih izvede na pravi put.
Kaže da je ponosan na ono što je njegov otac uradio za Republiku Srpsku i Semberiju zajedno sa svojim saborcima koje je jako volio.
"To je jedan veliki moralni kompas. Sve što radim provlačim kroz filter kako bi on gledao na to da li bi bio ponosan ili bih ga obrukao“, kaže Savić.
Dodaje da pamti kako je otac obilazio porodice svojih saboraca, ali ističe da mu je žao što Ljubiša više nije živ kako bi još više porodica tih upoznao.
"U posljednje vrijeme ih često obilazim, družim se sa njihovom djecom i zajedno se trudimo da njegujemo sjećanja na sve ono što su oni uradili a uradili su mnogo. Moramo se više potruditi oko te populacije, meni je to važno, ja sam od njega naslijedio svetu dužnost“, dodaje on.
Ističe da zna da bi, da je Mauzer poživio, bila drugačija situacija kada su u pitanju borci bez obzira kojoj jedinici su pripadali.
Savić je ispričao i jednu zanimljivu priču.
"Trebali smo da idemo na more i spakovali smo se i raspakovali. Tek poslije 15-20 godina mama je ispričala šta je bilo. Došla je jedna porodica jednog borca on je sve pare koje je imao dao. Nismo otišli i bili smo u selu i bilo nam je prelijepo, ništa nam nije falilo. To je važna stvar za mene jer sam odrastao i gledao kako on brine za ljude. Kao socijalni radnik njemu je empatiji i briga o ljudima bilo i profesionalno prirodna. Meni je to važno da nastavim to što je on radio. Koliko god mogu uvijek ću se truditi i da održavam kontakt sa tim ljudima ali i da njegujemo tradiciju i sjećanje na sve ono što su oni uradili“, dodao je on.
Prisjetio se i još jedne priče koja se odnosi na njegovog oca.
"Kada su oni otišli u Brezovo polje on je rekao da ako srpsko dijete bude imalo mlijeko u Bijeljini imaće i tu. Ja sam tako odrastao“, dodao je.
Kaže da je Ljubiša stradao od srpske ruke i pita da li to znači da on treba manje da voli naš narod?
"Nećemo zaboraviti ali hrišćanski je praštati“, kaže Savić.
Politike nekad i sad
Savić kaže da mnoge veze mogu da se povuku između politike nekad i sad ali, ističe, Republika Srpska je mirnija danas nego što je bila tada.
"I moramo zadržati ovaj trend, ne smije više nikad da se desi takva situacija i takvo ubistvo kao što je bilo sa tatinim prijateljem Srđanom Kneževićem, sa čijom djecom sam jako dobar, ne smije da se desi više nikad ni političko ubistvo a ni ovo provlačenje kroz medijska blata“, napominje Savić.
Savić kaže da srpski narod ima usud da je borba neprestana.
"Bilo je teško i danas je izazovno i mislim da će postati mnogo gore prije nego što postane bolje i zato se moramo ujediniti, okupiti oko institucija, ne dijeliti se kada su nacionalne stvari u pitanju. Možemo se ne slagati oko nekih stvari ali moramo se ujediniti oko stvari koje su temelj, oko kojih se moramo ujediniti i tu da se ne dijelimo. U FBiH su takođe podijeljeni ali postoje stvari oko kojih nema dijeljenja i mi treba tako da radimo i to će ljudi da cijene, to je jako važno“, kaže on.
