Sjećanje na 90 žena, djece i staraca koje su ustaše žive spalile

„Od 90 umorenih priča se da je bilo 50 djece. Moja sestra je imala 10 godina. Brat Radoje imao je pet godina, a brat Momčilo tri godine,“ kaže Milovan Bojat, potomak stradalih žrtava.

„Ovo je sveto mjesto, mjesto hodočašća gdje treba omladina da dolazi, da razumije šta znači kakav je to zločin, samo što su bili druge vjere, druge nacije,“ rekoa je Vlade Lošić, potomak stradalih žrtava.

O stravičnom zločinu u Osovu ćutalo se sve do osamdesetih godina. Prvi je progovorio književnik Momir Krsmanović u romanu "Teče krvava Drina". Potomci žrtava iz Osova i susjednih sela, takođe su digli glas, jer nisu više htjeli da ćute, o ovom i drugim zločinima, koji su skrivani decenijama.

„Tek od tih osamdesetih godina krenulo se da se ovo malo obnovi, da se okupljamo i da svake godine malo prikladnije obilježavamo. Mi nismo mogli ovdje prići, nije bilo puta. Spomen obilježje su ti mještani, rodbina, napravili, i nadam se da ćemo u narednom periodu malo drugačije i bolje obilježiti,“ rekao je Milorad Jagodić, načelnik opštine Rogatica .

„Ovo se nigdje i ništa nije vidjelo. Bilo je zaraslo u trnje. Mi smo se odlučili da ovdje napravimo ovaj jedan mali skromni spomenik, da ostane zabilježeno generacijma i koje ostaju iza nas,“ kaže Mitar Koranić, potomak stradalih žrtava.

Spomen obilježje podignuto je prije 15 godina, na ostacima štale Koje Ristanovića. Od tada se svake godine, posljednje subote u aprilu, uz paljenje 90 svijeća zadušnica, sjećaju svojih najbližih i na njihovo mučeničko stradanje. I danas su poručili da ne smijemo dozvoliti da se tako nešto ponovi.