Sa Miholjdanom počinje sezona slava, a tokom jeseni se proslavljaju i najčešće u Srba – Mitrovdan, Aranđelovdan i Nikoljdan. Otac Predrag Popović kaže da jedna porodica slavom obilježava dan kada je u prošlosti primila hrišćanstvo. Na taj dan svi u porodici učestvuju u pripremi trpeze i podnose žrtvu, navodi Popović. Ističe da se za slavu mijesi domaći slavski kolač, a ne naručuje onaj u pekari, ne slavi se u restoranu, već kod kuće i ne mrsi se kad je post – to je, smatra, šamar svome svetitelju.
Otac Predrag Popović objašnjava da se slave u istoriji kod Srba vezuju za period ili dan u kom je određena porodica primila hrišćansku vjeru.
"Recimo, ako je porodica primila hrišćanstvo na dan slave, onda je najstariji član uzimao ime nekog svetitelja na kog je primio hrišćanstvo. Oni koji slave Miholjdan, obilježavaju dan kada je ta porodica primila hrišćansku vjeru. Zato se i zove krsna slava, jer su članovi te porodice na taj dan kršteni", navodi Popović.
Kada je riječ o običajima i vjerovanjima koji prate slavu, otac Popović ističe da je primjetno da svetitelj važi za zaštitnika kuće i nekog ko se u ime pravoslavnih hrišćana moli kod Boga.
"Ipak, radi se i o mješavini narodnih običaja, a crkveni obredi slava kakvi su nam danas poznati otpočeli su sa beogradskim mitropolitom Mihajlom i 1862. godinom", pojašnjava sagovornik.
"Mrs na posnu slavu – šamar svetitelju"
Otac Predrag Popović naglašava da je u obilježavanju slave suštinski važno podijeliti obrok sa svojim bližnjima.
"Ako je liturgija ikona carstva nebeskog, a Isus Hristos između nas, slava je ikona liturgije", sumira Popović.
Pojašnjava da bi na dan slave sveštenici sa narodom trebalo da traže oproštaj.
"Kada domaćin sa sveštenikom lomi slavski kolač, to su obredi istovetni onim u crkvi. Dakle, to je jedna vrsta liturgije. Posluži se žito i vino, a zatim i trpeza", kaže Popović.
Naglašava da je poznato zašto su trpeza posne i mrsne, u zavisnosti od toga kada se obilježava krsna slava, te da se miješanje mrsa tokom posne slave ne bi trebalo praktikovati.
"To je kao da je neko udario šamar svom svetitelju. Recimo, kada vjernici na Nikoljdan, za vrijeme Božićnog posta, posluže prasetinu pod izgovorom da gosti neće da im dođu ako usluže posnu trpezu odgovor je jednostavan: Oni koji ne dolaze na ribu, ne treba ni da dođu na slavu", ističe otac Popović.
Nova obilježja – slavski kolač iz pekare i trpeza u restoranu
Na pitanje kako obilježavati slavu u modernom svijetu u kom se živi brzo, pa se umjesto pravljenja slavskog kolača i trpeze vjernici uglavnom odlučuju za poručivanje hrane i jela, sveštenik Predrag Popović napominje da bi se tome trebalo suprotstaviti.
"Mi smo postali instant generacija – i domaćini i domaćice – kod koje se izgubio kompas, pa se, eto, i slavski kolač mesi u pekari. A slavski kolač treba da se mesi svetom vodicom. Takav kolač, kakav god da je, predstavlja našu žrtvu. Sveta vodica ne treba da se prosipa", ukazuje Popović.
Sagovornik se protivi i obilježavanju slave u restoranima, smatrajući da bi slava trebalo da bude skromna i u kućnom okruženju.
"Pritom, za slavu, onaj koji slavi, mora da se pomuči, žrtvuje. Domaćin, domaćica, svi – cijela porodica. Međutim, ako čovjek nema gdje, pa mora u restoranu, nije na kraju bitno ni gdje će obilježiti slavu, već kako. Ako se za slavu puši, svađa i priča o politici, to nije suština. U osnovi je važno da se okupi porodica i podruži", navodi Popović.
Naslijeđe muške djece?
Kada je riječ o običaju da porodične slave nasljeđuju muška djeca, otac Predrag Popović, smatra da je sve stvar dogovor unutar porodice.
"U tradiciji je ostalo u narodu da su muška djeca ta koja nasljeđuju slavu. Kao i u slučaju prezimena... Žena uvijek može da uzme svoju djevojačku slavu, ili bilo kog drugog svetitelja. Recimo, moja supruga je uzela da slavi Svetu Petku", zaključuje u razgovoru za RTS otac Predrag Popović.
(RTS)
